NOSF magazin #28 je na kioscima!

Ups, pardon, mislila sam da govorim u sebi. Mašta radi svašta ;)

NOSF magazin #28 konačno dostupan za download! Ima svega: priča (od Danila Brozovića, Davida Kelečića, Mirka Karasa, Damjana Despota, Tomislava Beštaka, Ružice Pavković, Deana Silića, Aleksandre Radojčić i Vida Vukasovića), članaka (o Dosjeima X, egzoskeletima, projektu Shadow Unit, Neilu Gaimanu te BiH fandomu i književnoj produkciji) te ilustracija (predstavljamo domaće esefične ilustratore Biljanu Mateljan i Borisa Sameca).

Novi se NOSF magazin može downloadati ovdje, a poziv autorima za sljedeći broj je ovdje.

Kažu da ako LHC eksperiment pođe po krivu, crnim bi rupama trebalo 4 godine da popapaju Zemlju.

Godina 2012., dakle za 4 godine, je prema Majama sudnji dan: godina apokalipse ili, pak, duhovne transformacije čovječanstva. I Nostradamusova se zloguka proročanstva vrte oko 2012. Predviđa on za to razdoblje 3. svjetski rat, prirodne katastrofe, pad kometa na Zemlju, novi svjetski poredak, svašta nešto …

Ne paničarim, samo konstatiram.

Kao što sam već pisala, Dani Kube u Zagrebu bit će prigodno obilježeni filmskim programom u kinu Tuškanac, plesnim radionicama i koncertima u Zagrebačkom kazalištu mladih te izložbom u Muzeju za umjetnost i obrt.

Program u ZeKaeM-u:

• petak 12.9., 10-14h Plesne radionice kubanskih plesača (Preradovićeva / Velika pokusna)
• petak 12.9., 20h Koncert LOS COMPAY
• subota 13.9., 10-14h Plesne radionice kubanskih plesača (Preradovićeva / Velika pokusna)
• subota 13.9., 20h Koncert HABANA SAX i CLAN CUBANO

Izložba kubanskih umjetnika u Muzeju za umjetnost i obrt:

• otvorenje izložbe kubanskih umjetnika Agustína Guadalupea Bejarana Caballera i Aziyadé Ruiz Vallejo, održat će se u četvrtak 11.9. u 19h.

Ne sjećam se više kako sam došla do ovog posta, ali me oduševilo kako je frajer na vrlo jednostavan i domišljat način došao do popisa knjiga koje drži na svojim policama. On, naime, ima jako puno knjiga, ali nema vremena niti volje sjesti i popisati ih, mada bi volio imati taj popis. Razmišljao je i razmišljao i onda se domislio … Fotografirao je knjige na svojim policama, tako da se jasno vide imena i naslovi na koricama, te preko internet servisa pronašao nekoga tko će za relativno malo novaca uz pomoć tih fotografija napraviti popis knjiga s imenima autora, naslovima i ISBN-ovima. Zatim je popis uploadao i napravio svoju virtualnu policu na Shelfariju.

Iz nekog razloga strašno mi se sviđa ideja fotografiranja knjiga na policama. Ako se knjige slože po abecedi i ako su fotografije dovoljno jasne, kreiranje popisa i virtualnih polica su čak i nepotrebni :)

Jednog dana, kad ću imati viška vremena, možda napravim nešto slično …

Annie Savoy: I believe in the Church of Baseball. I’ve tried all the major religions, and most of the minor ones. I’ve worshipped Buddha, Allah, Brahma, Vishnu, Siva, trees, mushrooms, and Isadora Duncan. I know things. For instance, there are 108 beads in a Catholic rosary and there are 108 stitches in a baseball. When I heard that, I gave Jesus a chance. But it just didn’t work out between us. The Lord laid too much guilt on me. I prefer metaphysics to theology. You see, there’s no guilt in baseball, and it’s never boring … which makes it like sex.

Crash Davis: Well, I believe in the soul, the cock, the pussy, the small of a woman’s back, the hanging curve ball, high fiber, good scotch, that the novels of Susan Sontag are self-indulgent, overrated crap. I believe Lee Harvey Oswald acted alone. I believe there ought to be a constitutional amendment outlawing Astroturf and the designated hitter. I believe in the sweet spot, soft-core pornography, opening your presents Christmas morning rather than Christmas Eve and I believe in long, slow, deep, soft, wet kisses that last three days.

Larry: Excuse me, but what the hell’s going on out here?
Crash Davis: Well, Nuke’s scared because his eyelids are jammed and his old man’s here. We need a live … is it a live rooster? We need a live rooster to take the curse off Jose’s glove and nobody seems to know what to get Millie or Jimmy for their wedding present. Is that about right? We’re dealing with a lot of shit.

Bull Durham (1988.), fantastičan film :)

Od 11. do 18. rujna u Zagrebu će se prvi put održati Dani Kube. Zagrebačko kazalište mladih ugostit će koncerte kubanskih grupa različitih glazbenih smjerova, od jazza do tradicionalne glazbe, te plesne radionice. Kino Tuškanac imat će filmske projekcije, a u Muzeju za umjetnost i obrt otvorit će se izložba kubanskih umjetnika. S obzirom na rastući interes hrvatskih turista za Kubu, na Danima će se predstaviti i kubanska turistička ponuda.

Za sada je postavljen samo filmski program u Tuškancu. Bit će prikazana četiri filma, između ostalog i Jagoda i čokolada, prvi kubanski film nominiran za Oscara u kategoriji stranog filma 1994. godine. Filmovi su odabrani u suradnji s Kubanskim institutom za umjetnost i film iz Havane i vjerno oslikavaju revolucionarno i tranzicijsko kubansko društvo.

Benny (El Benny), 2006., 132 min
Benny se vratio iz Meksika kao poznat glazbenik i jedan je od rijetkih umjetnika koji mogu privući veliki broj obožavatelja na Kubi. S vremenom uspijeva sastaviti orkestar iz snova, ali se njegov džez orkestar raspada prije prvoga velikog koncerta zbog Bennyjeve svađe s pijanistom i aranžerom. Bennyjev pretjerani boemski stil življenja na kraju ga potpuno zbuni i oslabi.
Kada: čet 11.9. u 21h, pon 15.9. u 19h

Jagoda i čokolada (Fresa y chocolate), 1994., 108 min
Priča je to o Davidu i Diegu, dvojici mladića u potrazi za sredinom u kojoj mogu živjeti takvi kakvi jesu. Prvi studira društvene znanosti na havanskom sveučilištu, a drugi je homoseksualac koji je život posvetio kubanskoj kulturi. Film priča o predrasudama i nemogućnosti komunikacije, a te složene situacije navode na zaključak kako je solidarnost najbolja ljudska osobina.
Kada: pet 12.9. u 19h, sub 13.9. u 21h

Lude godine (La edad de la peseta), 2006., 90 min
U Havani 1958. godine Alicia i desetogodišnji sin Samuel vraćaju se u kuću Violete, Alicijine mame, a Samuelove bake. Usprkos neslaganju koje vlada između majke i bake, dječak se pokušava prilagoditi, ali neizbježni pubertet vodi ga u potpunu promjenu …
Kada: pet 12.9. u 21h, sub 13.9. u 19h

Viva Cuba, 2005., 80 min
Malú i Jorgito su nerazdvojni prijatelji koji gaje simpatije jedno prema drugome. Njihovi roditelji potpuno su različitih svjetonazora i pripadnici različitih klasa te ne odobravaju druženje dvoje djece. Malúina samohrana majka je katolkinja iz obitelji više klase, a Jorgitova je obitelj siromašna, ali odana komunizmu. Kada Malú shvati da majka želi s njome odseliti iz zemlje, dvoje će djece krenuti u potragu za Malúinim ocem koji ne potpisivanjem dokumenta može spriječiti Malúino napuštanje Kube.
Kada: ned 14.9. u 19h, pon 15.9. u 21:15h

Svi programi na Danima Kube bit će besplatni.

U nedjelju 14. rujna 2008. u 15 sati, ispred Pet centra Drvinje održat će se humanitarna izložba pasa mješanaca i čistokrvnih pasa bez rodovnice, u organizaciji udruge zaštitnika životinja Noina arka i Pet centra. Prijavite ljubimca na izložbu  i dobro se zabavite!

Pogodite tko ide :)

A u Kalinom foto albumu ima i novih slika …

Spojila sam par citata poznatih pisaca o pisanju i Parody Motivator Generator i voilà …

(Kliknite na slike za veći prikaz)

Pontes je došao i prošao. Nekako prebrzo, složili smo se, pa čak iako nam je zadnja dva dana već pomalo ponestajalo tema za razgovor. Ako me pitate čega ću se najviše sjećati s Pontesa 2008., to će biti razgovori - ujutro, popodne, navečer, po cijele dane, u sobi, na kavi, na radionici, na ulici, na cugi, posvuda … Stalno se o nečemu razgovaralo, ali ne isprazno i usputno hej-šta-ima-kak-si-di-si-šta-si, već sa smislom i zaključcima, onako kako sam mislila da je danas među mladim ljudima rijetkost. Ali krenimo redom …

Krenimo od službenog dijela Pontesa. Radionica pisanja se odvijala u jednom razredu u osnovnoj školi, namijenjenom dnevnom boravku mini-ljudi. Mini stolovi i mini stolice zadavali su najviše problema kičmama i koljenima, ali tako bismo se ponekad zadubili u razgovor da više ne bih razmišljala o onoj strunjači na kojoj bih se mogla ispružiti. Svaki smo dan oko deset počinjali s predavanjem i negdje između dva i tri završavali s radionicom pisanja.

Predavanja su uglavnom slijedila nit vodilju ovogodišnjeg Pontesa koji se odlučio koncentrirati na poteškoće neovisnih knjižara. Kao takva, predavanja su bila vrlo zanimljiva i korisna, ali mladim i nadobudnim piscima koji su sjedili za mini stolovima - dakle, ne nakladnicima i urednicima - tek se pokoja informacija činila zanimljivom, poneka korisnom, a s ostalima zapravo nisu znali što bi … Pritom mislim da su se predavanja beogradskog urednika Dejana Ilića (zapravo samo jedno predavanje, ali Dejan nas je svaki dan posjetio na radionici i imao štošta korisnog za reći) pokazala najinteresantnijima i najkorisnijima. Dejan je pričao iz perspektive urednika koji se imao prilike susretati sa svakojakim piscima i sujetama te je dao niz praktičnih savjeta za pristupanje urednicima i općenito objavljivanje knjiga. Valerij Jurešić je donio zanimljive informacije o internetskom knjižarstvu, a od Seida Serdarevića smo mogli saznati i poneku o objavljivanju u inozemstvu. Jedino mi je malo podbacilo predavanje Nenada Veličkovića, koji se okomio na knjigu “Radionica pisanja fikcije” Josipa Novakovića. Iako se slažem s većinom onoga što je rekao, nije mi odgovarao koncept njegovog predavanja koji je više ličio na javno obračunavanje s autorom koji nije tu da se brani i njegovo ismijavanje, nego na predavanje. Ali dobro, i tu smo vodili zanimljive razgovore …

Za radionicu, koju je vodila Katarina Mažuran Jurešić, mislim da je bila korisna, međutim takav bi tip radionice trebao biti dugoročniji. No, nažalost, Pontes ne može trajati mjesec dana, tako da smo tek načeli neke razgovore i neke teme, ali smo i dobili dosta materijala za razmišljanje. Organizatori su natuknuli kako bi sljedeće godine bile dvije radionice - jedna pisanja, a druga kritičkog promatranja teksta, što bi moglo biti vrlo zanimljivo budućim polaznicima.

U službeni bi dio festivala spadale i večeri s piscima, koje su se odvijale u šarmantnom, zabačenom prostoru coctail bara “Volsonis”. Okruženi starim ormarima i starim kamenom, slušali smo pisce: Aidu Bagić, Tomislava Markovića, Lamiju Begagić, Igora Štiksa i Roberta Perišića. Najviše su me se dojmili Aida, Lamija i Tomislav - i kao osobe (prema onom što se da pokupiti u tih sat vremena dok pričaju o sebi) i kao pisci - nekako sam bila dojma da su u svojem pisanju najiskreniji.

Neslužbeni dio festivala, odnosno međusobno druženje polaznika radionice je zapravo ono najbolje s Pontesa 2008. Ne kažem da sve ovo do sad opisano nije bilo dobro, dapače, mislim da sam podijelila pregršt epiteta, ali nekako - i mislim da će se složiti svi polaznici - naša su druženja bila najzanimljivija. Mislim da je došlo do jednog jako neobičnog kemijskog spoja, jer smo se izuzetno dobro međusobno slagali i razumijeli. Barem sam ja takvog dojma.

Bilo bi red da suradioničare i spomenem poimence: moje cimerice Naida i Fatima iz Tuzle, jedan Siniša iz Zagreba i drugi Siniša iz Sremske Mitrovice, Dragan iz Beograda, Bojan iz Brusa te Marija iz Vinkovaca - činili su društvo koje je, kako sam spomenula, vodilo mnoge zanimljive razgovore, a kojem su se pridružili i Tomo iz Beograda (već spomenuti Tomislav Marković) te konobarica i studentica Gordana iz Osijeka.

Teško je sad prenijeti o čemu smo sve pričali, mogu samo reći da sam rijetko kada bila ovako opuštena u druženju s nekim, kamo li s nepoznatim ljudima. To vjerojatno (zapravo sigurno) uvelike ima veze sa mnom - oni me nisu poznavali i nisu ništa očekivali od mene, što mi je omogućilo da se ponašam onako kako mi je u tom trenutku odgovaralo i ne pokušavam udovoljiti nikome osim sebi, ali dobro, to je zasebna priča … Ukratko, Pontes ne bi bio ni izdaleka ovako dobar i zanimljiv, da nije bilo upravo ovih ljudi …

Evo, tu ću nekako stati s ovim “izvještajem” … Nadam se da sam prenijela barem dijelić atmosfere Krka i Pontesa, bez da sam uopće spomenula lijepo vrijeme koje nas je pratilo, more koje nas je kupalo i rijeku turista koja nas je oduševila. Bez da sam spomenula šetnje uskim, kamenim krčkim ulicama, tisuće mačaka u potrazi za hladovinom, odličnu hranu, skrivene dućane ispod kamenih lukova, noćne izlaske i promatranje zvijezda na nebu :)

Za kraj, da vam još samo pokažem pokoju sliku iz foto albuma …

Pontes 2008

Budući da sam u životu imala samo 3 frizure …

1. ko mala sam imala hitlerovku, što je direktno utjecalo na moju žarku želju za dugom kosom
2. tek što sam počela puštati kosu, poželjela sam šiške, pa sam ih i dobila od negdje sredine glave
3. kad su šiške manje-više dostigle ostatak kose, odlučila sam se za dugu, ravnu kosu bez kerefeka jer su tako neugodna iznenađenja svedena na minimum

… definitivno nisam mogla odoljeti stranici Yearbook Yourself. Stvar je jednostavna: aplodaš svoju fotku i onda se promatraš u raznim izdanjima frizura od 1950. naovamo. Neke mi fotke nisu uspjele zbog različitih položaja tijela koji nisu bili kompatibilni s mojom facom, ali ono što je uspjelo je ovdje …

Inače, Anspik je pokrenula maniju …