Ova je priča bila prijavljena na prvi natječaj za Ekran priče, ali nije bila jedna od odabranih.
“KARUM!” reče oblak kumulus dok je prolazio iznad moga desnog ramena. “Karum, karum! Silaznom putanjoooom …”, i ja ga pustih da prođe. Okrenuh se na vrhu svoje papučice, zaplesah u smjeru jugoistoka.
“Karum!”, pozdravih ga kako je i on pozdravio mene. Mimoišli smo se kao znanci, dok su se srebrnkaste niti stvarnosti stezale oko nas kao okovi, uklanjajući svaki trag našeg supraosjetilnog postojanja.
Zapuhao je vjetrić rođen iznad obale mora. Obješenjački mi se smješkao dok je podizao moju haljinicu i škakljao me po listovima. Savršena čistoća dodira tog nestalnog, nepoznatog vjetrića, učinila je da se okrenem za njim, ali sam mogla samo gledati, gledati ga kako odlazi.
Svakoga dana ispred mene se spusti tamni orao. Miran i postojan, gleda me kako ga gledam. Njegove tamne oči poniru duboko u mene, kroz mene i dalje, prema tajnovitim zakucima moje nesigurnosti. Čak i kad mu okrenem leđa, on je još uvijek ondje, kao da mi nešto želi poručiti, ali ne može jer piše švrakopisom.
Nailaze i drugi vjetrići. Silaze s planina, penju se u moje prostore, a ja se okrećem kako mi se koji zaplete u kosu.
Cirostratusi, kumulonimbusi, altokumulusi … Svi oni prođu s površnom primjedbom na usnama i ne treba se okretati za njima jer te riječi žele peckati i uništiti i ono malo čvrstoće koja mi je u odlukama.
Ponekad mi ptice slete na ispruženu ruku, a ponekad me ni ne primijete. Tim visokim, nedodirljivim pojavama ja sam samo mala balerina na vrhu vjetrokaza. Ono što sam izvana spriječava ih da dopru do mene iznutra i pronađu trag životnosti. Kao da njihova krila - dok lete iznad mene, ja to primjećujem - kao da ona ne sakrivaju puno veće tajne.
Kroz zrak se probijaju kapljice kiše.
Oni sakrivaju sunce, zabranjuju mu prolaz, ali sunce ipak pronalazi pukotinu i kroz nju mi se smješka. Ja sam ipak samo djevojka na vjetrokazu. Blistam okupana kišom. Blistam okupana sunčevim svjetlom. I okrećem se kako koji preleti. I ne osvrćem se za oblacima. I čeznem za vjetrom.












0 Komentara to “Trag životnosti”
Ukoliko komentar nije prošao, tj. nije objavljen, znači da je otpravljen na moderiranje. Moderirat ću ga u što je kraćem vremenu moguće. Hvala na strpljenju.
Please Wait
Leave a Reply