Darko Macan jedan mi je od najdražih (SF) pisaca. On je ujedno i počasni gost na zagrebačkom Euroconu sljedeće godine, a k’o za vraga SFera sljedećeg tjedna održava književni klub posvećen njegovom kratkom romanu Koža boje masline1, koji sam čitala za 38. broj Plana B…
Kažu da je znanstvenu fantastiku najbolje čitati u tinejdžerskim godinama. Tada već kužimo neke stvari, ali još uvijek upijamo svijet oko sebe i još uvijek nas se može impresionirati. Cijeli je život pred nama, živimo od danas do sutra i na neki se način doživljavamo besmrtnima. Plodno je to tlo da vam se znanstvena fantastika zavuče pod kožu – te velike ideje, ti udaljeni svjetovi, ti izgubljeni ideali za koje smo sigurni da imamo dovoljno snage da ih još uvijek možemo oživjeti. Dapače, smatramo se sposobnima pretočiti maštu u stvarnost jer smo neuništivi, a svijet samo čeka na nas. No s godinama i nataloženim cinizmom u porama – ne pronalazimo više jednako oduševljenje jer previše živimo u stvarnosti. Previše smo puta kroz prozor pogledali realnu sliku svijeta. Jednostavno smo previše odrasli.
- Želite li se pridružiti raspravi još stignete pročitati roman jer je kratak! [↩]
TAGOVI: Darko Macan, Eurocon 2012, Plan B
Istina je da je lijepo čitati znanstvenu fantastiku kada si tinejđer, to je stvarno vrijeme kada čovjek upija sve što pročita i živi to u svijetu koji si sam stvori, jednostavno predivno!
Ja sam kao mali stvarno gutao znanstvenu fantastiku, sada na žalost to ne mogu kazati, valjda sa godinam i mašta padne na niže nivoe, šteta!