Bez obzira kakvo je vaše mišljenje o urednicima1, pisci i urednici ne mogu jedni bez drugih. Pametniji također kažu da pisac sam sebi mora biti najokrutniji urednik i da se knjiga toliko ne piše koliko se uređuje. Rijetko koja knjiga je gotova onog trena kad se pisac ustane sa stolice, a još se rjeđe knjiga piše u jednom dahu. Pisanje knjige je težak posao, ne treba se zavaravati. Ali isto tako se ne treba dati prestrašiti – pristupi li se pisanju kao i bilo kojem drugom poslu koji se obavlja predano i savjesno, uspjeh (barem onaj u vidu napisane knjige) neće izostati. Pričam, doduše, u teoriji, ali ne vjerujem da sam previše fulala.
Ne znam za vas, ali meni ovo vrlo utješna pomisao.
Preporuka za čitanje: The Secret of Writing
- Some editors are failed writers, but so are most writers. T.S. Eliot. [↩]
Potpuno se slazem. Napisati nesto je jednostavno. Dovesti to nesto da pristojno izgleda, e to je problem :)
Nije jednostavno niti nešto napisati ;)
Ira, mogu ustvrditi da mi se sviđa način na koji radiš, lijepo je imati posao koji voliš i tako ga lijepo obavljati, živjeti od pisanja i za pisanje je jedna jako lijepa stvar stoga samo naprijed, neka te ništa ne omete ;)
Mene jedna stvarno interesira, zasto nitko od nasih pisaca/knjizevnika ne napise neku knjigu koja ce biti neki recimo pustolovni roman ili nešto sto ce imati veze sa sranjima koja su se događala iz povijesti..recimo nesto sa turcima ili slicno..neku knjigu od 400-500 stranica i da bude tako dobra da izađu još 3-4 nastavka. Što nitko nije u stanju sklepati neki roman u kojem ce biti akcije,sex-a,napetosti,ljubavi,romantike..i sretan završetak na kraju.
Moram iskreno priznati da sam strašno razočaran sa svime što se napiše kod nas.