Sabotirate li svoje pisanje?
Pod sabotažu se podrazumijevaju sljedeće i slične radnje: uspoređivanje svog pisanja s drugima; dovođenje u pitanje vlastitog talenta; odustajanje od projekata zbog negativnog uredničkog feedbacka; uzimanje svake kritike srcu…
Imate li savjeta kako prestati biti svoj najljući saboter, slušam…

Preporuka za čitanje: Stop Sabotaging Your Writing!
TAGOVI: pisanje
Ovaj post je objavljen dana 27.7.2011. u 15:24 u kategoriji Knjige. Komentare na ovaj post možete pratiti preko RSS 2.0 feeda. Možete i sami komentirati, ili ostaviti trackback.

Savjet je jednostavan: daj si službenu dozvolu da pišeš loše. Ako treba, ispiši si je na kompu i uokvirenu stavi na zid. Ili pronađi neko mjesto gdje se pisci jadaju jedni drugima.
I odredi si dnevnu kvotu. Može biti u riječima, ili u vremenu. Ali važno je da je odrediš, i onda svakog dana odradiš. Ako je vremenska, tih dva sata (ili sat, ili tri — svejedno je) moraš sjediti pred kompom i pisati — ili buljiti u prazan ekran. Nema čekiranja maila, gleduckanja telke, kopanja nosa. Ili pišeš ili buljiš u prazno. Budi oštra sa sobom.
Ako je kvota u riječima, onda moraš napisati određeni broj riječi, i nema dizanja od tipkovnice tako dugo dok kvotu ne ispuniš. Riječi ne moraju biti dobre, ali moraju biti napisane. I ne, editiranje, tvikanje i druga cickanja se ne broje. To može biti 300 riječi (to je, mislim, bila Hemova kvota), ili može biti 5,000 riječi, ali kad je jednom odrediš, moraš je se držati pa makar crkla.
I onda kreneš od početka, i ne staješ dok ne dođeš do “KRAJ”. Zapravo je jako jednstavno. :)
Samo da dodam, jer kužim da u prvom odlomku nisam bila dovoljno jasna: traženje mjesta gdje pisci cvile jedni drugima je korisno jer ćeš tamo pronaći nekog drugog tko će ti reći da je u redu pisati loše, tj. ne pisati savršeno. Nekim ljudima je potrebno da im to netko drugi kaže. YMMV.
Ja se najvise sabotiram zabusavanjem. Ono klasicno danas cu – sutra cu. I nikako pocet pisat. Ali sam pokupila dosta dobrih navika sudjelujuci u National Novel Writing Month (http://www.nanowrimo.org/) zadnje dvije godine. Imas cilj napisati roman od 50000 rijeci unutar 30 dana, sto je 1667 rijeci po danu, i ako sporo pises kao ja, nemas vremena zabusavat, nemas vremena editirat, nemas vremena niti razmisljat sta pises ni kako pises, ni koliko je grozno to sto pises. Hoce li biti lose to sto napises? Vjerojatno, ali ce biti napisano. Sve se kasnije da editiranjem popraviti, a cak i ako bacis sve, nije bitno, bitno je iskustvo, i saznanje da se ipak moze napisati roman u 30 dana :) A usporedjivanje s drugima i opcenito misljenje da loshe pishem mi je izlijecila jedna sta je isto radila NaNo – kad sam ja kukala kako je loshe to sto sam napisala, odgovorila mi je da koliko god sam loshe napisala, ne moze biti gore od ovoga: http://www.fanfiction.net/s/4719325/1/My_Immortal_REPOST Poanta je da ce uvijek biti boljih i gorih od tebe, nema smisla usporedjivati se s drugima, svi smo mi razliciti :)
Ja se divim ljudima koji uopće imaju inspiraciju za nešto pisati, meni to nikada nije pošlo za rukom, zato se dragi moji nemojte sekirati ako nemate trenutnu ispiraciju za napisati nešto što će u vašim očima izgledati dobro, sjetite se ljudi koji neznaju ništa napisati :)