Noćas sam prvi put nakon ne znam koliko godina propustila uživo pratiti dodjelu Oscara. Inače je nikada ne propuštam, ali zbog razno-raznih obaveza, ove godine jednostavno nisam uopće registrirala da se dodjela Oscara treba održati. I tako sam propustila paradu haljina, zvijezda i zvijezdica, šale voditelja, govorancije pobjednika, počasti, sprdancije, glazbene točke i sav taj glamur kojeg s užitkom i uz kokice svake godine pratim. Da, nagrade su tu, zapravo, manje važne, žao mi je što nisam vidjela haljine ;)
Ali mi je zato jako, jako drago što je Wall*E bio jedan od nagrađenih :)
Po običaju prvo ja, a potom i ostali. Moji su: prikazi knjiga “Neobična priča o Benjaminu Buttonu” F. Scotta Fitzgeralda, “Tajni ključ svemira” Lucy i Stevena Hawkinga te “Zmije Nikonimora: Palača i vrt” Sanje Lovrenčić. Potom tekst o hakiranju Londona u novoj rubrici Hakiranje … i tekst o rastavljanju knjige na sastavne dijelove u novoj rubrici Rastavljeno!
Ako se pitate zašto je ovaj post, oko kojeg lebde raznobojna srdašca, objavljen nakon Dana zaljubljenih, to je stoga što me je Valentinovo i ove godine zaobišlo u velikom luku te sam ga jedva i zamijetila. Nije da patim i cmoljim, jer se uvelike slažem sa svojom kolegicom i prijateljicom IDH koja kaže da je 
Iako Milana ne griješi kad piše o vremenima koja su danas davno zaboravljena prošlost, ipak mislim da ne bi trebalo podvući crtu i reći to je to: romantika je mrtva. Ljubav je dio nas samih i kako se mi prilagođavamo svijetu oko sebe i vremenu u kojem živimo, tako se prilagođava i ljubav. Možda danas mlade dame neće dočekati princa (ili princezu?) na bijelom konju koji im pjeva serenadu pod prozorom, ali će dočekati nešto drugo, drugačije, suvremeno, novo … Dočekat će 
