Svi vi koji iz nekog meni čudnog poriva navraćate ovamo, možda ste primijetili da s lijeve strane stoji …
Jubilarac, je, naravno, moj 30. rođendan, koji je, očito, za 7 dana. Primijećeno je kako dosta često pričam o svom 30. rođendanu, a to je, objašnjavam, da samoj sebi ublažim udarac kad on jednom stigne. Postoje dva tabora s obzirom na znakovitost ili neznakovitost ove brojke. Jedni kažu da ne dramim i da počinju najbolje godine mog života. To su uglavnom oni stariji od mene. Drugi kažu da je to to, od sada samo nizbrdo. Ovdje je društvo miješano. Bez obzira na to što drugi kažu, meni je moj 30. rođendan drama i točka. Da idem kod psihijatra, vjerojatno bi samo on znao sve razloge zašto je tome, ovako je dovoljno reći da se smatram poprilično racionalnom osobom i da mogu sagledati probleme sa svih strana i prihvaćati tuđa mišljenja – no, unatoč tome, groza od broja 30 ostaje i tek se neznatno ublažuje kad pričam o njemu. Pa, eto, sada pričam …
Naravno, svemu je tome u pozadini strah od starenja i pitanje “što si napravio/la u svom životu?”. Ali, nemojmo u dubinu o tome, jer neki od nas možda ne žele odgovore i analize. Zato i ne idem kod psihijatra. Još. Izgurat ću nekako još ovih par dana i onda se suočiti s činjenicom da sam stara … tri desetljeća … Do tada, molim vas, ostavite mi moju dramu …
UPDATE
Kao da sve ovo nije dovoljno, FaceBook ima potrebu podsjetiti me kad mi je rođendan … Kao da se vlastiti rođendan može zaboraviti čak i kad se želi …
U 13. broju iz mog pera čitajte o najnovijem čedu Jossa Whedona, o kojem bruje svi znalci žanra, 
