Lifestreaming i pisanje pisama
Published September 18th, 2008 in Osobno.Čitala sam sinoć u Planu B o Lifestreamingu. Nebojša je to tako lijepo razložio i opisao da sam odmah poželjela imati takvo nešto :) Hvala blogu na WordPressu, implementacija je bila bezbolna i ultrajednostavna, tako da se sada moj život može pratiti na blog 2.0 razini …
***
Jučer sam dobila pismo, pravo pravcato na papiru u koverti s poštanskom markicom i žigom, od svog prijatelja Diega iz Španjolske. S Diegom sam se dugo dopisivala (preko pravih pravcatih pisama na papiru u koverti s poštanskom markicom i žigom), ali to je nakon nekog vremena zamrlo, kako to obično biva. I tako me jučer uhvatila nostalgija za tim pravim pravcatim pismima. Sjetila sam se kako sam nekad imala po nekoliko različitih stationaryja za pisanje, kako sam uvijek ta pisma na španjolskom prvo pisala u blok, a onda uredno prepisivala na šarene papire, kako se čekalo i po mjesec-dva na odgovor … :) Posebno mi je drago što je pismo stiglo u fizički sandučić iako Diego ima i moju e-mail adresu. I ja ću njemu odgovoriti pravim pravcatim pismom, a mislim da ću skoknuti kupiti i kakav šareni stationary, ako takvo što još uvijek postoji …
***
Lifestreaming i pisanje pisama … Sad kad gledam, činim se sama sebi oprečna :) Istovremeno isprobavam nešto novo i težim za nečim starim s jednakim žarom. Ali tako to valjda ide u životu …
3 Komentara to “Lifestreaming i pisanje pisama”
Ukoliko komentar nije prošao, tj. nije objavljen, znači da je otpravljen na moderiranje. Moderirat ću ga u što je kraćem vremenu moguće. Hvala na strpljenju.
U novom sam broju pisala o knjigama i samo knjigama: "Neznanju" Milana Kundere, "Božjoj jednadžbi" Ivana Gavrana, o knjigama s Interlibera - odabrala sam 20 knjiga koje ste sigurno ove godine propustili kupiti, a niste trebali.
super je lifestream ;)
da, zanimljiva alatka :)
svako malo idem gledat kaj radim :D
vjerovala ili ne, ja se još uvijek dopisujem. na papiru, u poštanski sandučić. s jednom n. i jednom t., s kojima se dopisujem još od kraja osnovne/početka srednje škole. to je bilo svaki mjesec-dva po pisamce, dakle, pisala sam ih i primala između 12 i 24 godinšnje. s t. sam prešla i na e-mail komunikaciju, pa su pisma jako rijetka, iako me nešto vuče da joj pošaljem jedno snail-mailom. s n. se još uvijek dopisujem samo papirnato - naravno, pisma su se i tu znatno prorijedila s godinama, ipak nismo više besposlene srednjoškolke, već svaka ima svoju hrpu obveza, no dva-tri pisamca godišnje još uvijek kapnu, i silno me razvesele.
lijepo je da još netko cijeni čari pisanja pravih pisama. nisam toliki anakronizam kako mi se činilo.