SFeraKon je (konačno / nažalost - dvoumim se!) gotov i mogu se vratiti normalnom životu, ma što god to bilo. Reakcije na SFeraKon su uglavnom pozitivne, što je dobro jer više nemam živaca živcirati se. Svi živci su otišli na pripreme. Od novosti koje su se u međuvremenu dogodile, izdvajam …

Čudovište znano i kao Gricko Ogrizović raste naočigled! U što se možete uvjeriti i u njezinoj foto-galeriji, u kojoj ima novih fotaka. Jer ste vi to tražili!

U novom, drugom broju časopisa Ubiq izašla mi je priča “Bolji je svijet moguć”. Mali snik pik:

Lice joj je bilo kao nedovršeno lice lutke od porculana: bijelo, u vidljivom kontrastu s bojom kože vrata i ostatka tijela, glatko i sjajno. Lijevo joj je oko bilo sakriveno iza elegantnih nanosa zelene i zlatne boje, predugih, mliječnobijelih trepavica poput krila vilin-konjica, dok joj je desno bilo nenašminkano i izgledalo golo. Ali su joj zato usne bile pune, crvene i prkosne.

Dočekala ga je, kao i uvijek, u svom hladnom salonu visokog stropa i poda popločanog keramičkim pločicama, u kojem - osim raskošnog kreveta, u kojem je ležala, i paravana od svile, iza kojeg bi se presvlačila - nije bilo drugog namještaja. Odmah s vrata skinuo je svoj mokar kožni kaput i ostavio ga na podu iza sebe. Cipele je izuo između dva koraka, a ostatak odjeće prosuo po podu do kreveta. Pratila je njegove pokrete gotovo nezainteresiranim pogledom, u vječnoj napetoj tišini, a lijevo joj je oko izgledalo kao da će svakog trena odlepršati između treptaja.