Kao klinka sam učila svirati gitaru. Ne znam koliko je dugo to trajalo, ali nije potrajalo. Zbog toga do dana današnjeg žalim jer je zvuk gitare po meni jedan od najljepših zvukova na svijetu, o kojoj god vrsti gitare ili glazbe bilo riječ. Još mi uvijek tu i tamo, u trenucima kad zaboravim da sam totalno promašen slučaj što se glazbe tiče, čeznutljivo pogled skrene na staru tatinu gitaru (vidi sliku desno) s kojom sam kao mala jedva mogla baratati i svako tol’ko mi padne na pamet da ponovo krenem s učenjem. Tko zna, možda jednom stvarno i krenem … kad budem u penziji i nagluha da ne mogu čuti samu sebe :)
U svakom slučaju trebala bih nabaviti knjigu “Gitara za neznalice”, da mi stoji pored gitare. U zlu ne trebalo …
TAGOVI: Knjige
Kazu da se gitara moze uvijek uciti – bez obzira na dob.
Za razliku od klavira i slicnog, vele da se puno lakse dolazi do neke prihvatljive razine koja ti omogucava da se pomalo pratis dok nesto pjevusis.
Ja se time tjesim da ima jos vremena …
ma da to nisam znala :)
sad ću se i ja tješiti :)