@ MasterMInd - organizacijski manevri, dobra fraza :)
ja svoj mozak koristim isključivo kao mjesto za skladištenje priča. što se pisanja tiče, nikada ništa ne moram bilježiti, sve se karbonira u malene sive stanice, sve priče koje namjeravam napisati.
također, nekim čudom bez ikakva truda i problema pamtim imena glumaca i u kojim su filmovima glumili.
naslove knjiga, s druge strane, sam nesposobna zapamtiti.
ali divim ti se što uspijevaš svime žonglirati, želim ti navijeke bistar um ;)

@ neutrino - meni je organizacija djelomično potrebna i kako mi se ne bi dešavalo da zabrijem po internetu, a znam da me posao čeka. istina, još se uvijek nisam sasvim disciplinirala, ali to je kao i dresidba pasa, predmnijevam. treba vremena :) ali mislim da sam na dobrom putu.
no, poznajuć sebe, ZNAM da nikad neću postati potpuno izdresirani cucak. tu i tamo ću se sigurno popiškiti u neku gazdinu papuču :)))

Ja sve planiram ko manijak. Barem tri četiri puta godišnje okrećem novi list - izmišljam nove i nove metode i izazivam uzdahe svojih kolega koji bi isto htjeli biti organizirani kao i ja.

Ali onda odlučim brdo vremena izgubiti istražujući nešto na netu, ili raditi zanimljiviji od dva posla, ili pišem duuugačak post …

I opet mi svi deadlinei iskaču posvuda. Nema to veze sa bojom planera …

Fora mi je pročitati ove tvoje organizacijske manevre jer mi je to sasvim strano, a opet razumijem smislenost i potrebu za svime time. Međutim, ne nalazim se uopće - mislim da bi me izuzetno nerviralo.