Kraj svijeta je blizu. Or samfink
Published November 18th, 2007 in Bizarnosti.
Nasmijao me, opet, Ante prokletbiokakodobropiše Tomić, sa svojim osvrtom na globalno zatopljenje. U svoju je kolumnu ubacio i malo SF-a:
“Znate i vi te priče, oduvijek vas netko plaši nekakvim krajem svijeta, samo što je to jednom nuklearna katastrofa, drugi put novo ledeno doba, treći put udar meteora, a četvrti nekakvo šarlatansko milenarističko proročanstvo. Ljudi valjda vole te zloguke ludosti. Legende o kraju svijeta stare su koliko i svijet sam. Od pećinskog pračovjeka do danas nije nam prestalo uzbuđivati maštu kako će se sunce jednom zamračiti, a zemlja pod nama raskoliti, i kako će se začuti sedam trublji s nebesa.”
Upravo sam o tome - o tim udarima meteora i nuklearnim katastrofama - pisala u 2. broju PlanaB, u članku “Apokalipsa jučer, danas i sutra”. O knjigama i filmovima koji nas plaše najgorim mogućim scenarijima. I složila sam se s Tomićem, tj. on se ni ne znajuć’ složio sa mnom, kako si mi ljudi jednostavno ne možemo pomoći: obožavamo svo to razaranje, rušenje i propast. Ali ujedno smatram, kako sam napisala, da su nam takve priče uzbudljive upravo stoga jer nam pružaju “priliku” da počnemo iznova, sagradimo novi svijet, kad je već ovaj izmaknuo kontroli.
Čitam kako Zemlji prijeti katastrofa gora od znanstvene fantastike - gora jer je stvarna. Pa naravno da je gore ono što je stvarno od onog što je zamišljeno! O tome nitko ne spori. Jedino što Priroda ispada plagijatorica, kopirajući već prežvakane ljudske scenarije katastrofe. I to blaga plagijatorica, jer to što su ljudi u stanju izmisliti, ni vragu ne bi palo na pamet …
“There were people who called themselves Satanists who made Crowley squirm. It wasn’t just the things they did, it was the way they blamed it all on Hell. They’d come up with some stomach-churning idea that no demon could have thought of in a thousand years, some dark and mindless unpleasantness that only a fully-functioning human brain could conceive, then shout ‘The Devil Made Me Do It’ and get the sympathy of the court when the whole point was that the Devil hardly ever made anyone do anything. He didn’t have to. That was what some humans found hard to understand. Hell wasn’t a major reservoir of evil, any more than Heaven, in Crowley’s opinion, was a fountain of goodness; they were just sides in the great cosmic chess game. Where you found the real McCoy, the real grace and the real heart-stopping evil, was right inside the human mind.”
“It may help to understand human affairs to be clear that most of the great triumphs and tragedies of history are caused, not by people being fundamentally good or fundamentally bad, but by people being fundamentally people.”
“He rather liked people. It was a major failing in a demon.
Oh, he did his best to make their short lives miserable, because that was his job, but nothing he could think up was half as bad as the stuff they thought up themselves. They seemed to have a talent for it. It was built into the design, somehow. They were born into a world that was against them in a thousand little ways, and then devoted most of their energies to making it worse.”Neil Gaiman i Terry Pratchett: “Good Omens: The Nice and Accurate Prophecies of Agnes Nutter, Witch”
Što se, pak, globalnog zatopljenja tiče, o tome se podosta zanimljivo raspisao SF pisac Orson Scott Card u članku Civilization Watch. A kratak ali sladak post napisao je i SF pisac Neal Asher …
5 Komentara to “Kraj svijeta je blizu. Or samfink”
Ukoliko komentar nije prošao, tj. nije objavljen, znači da je otpravljen na moderiranje. Moderirat ću ga u što je kraćem vremenu moguće. Hvala na strpljenju.
“There were people who called themselves Satanists who made Crowley squirm. It wasn’t just the things they did, it was the way they blamed it all on Hell. They’d come up with some stomach-churning idea that no demon could have thought of in a thousand years, some dark and mindless unpleasantness that only a fully-functioning human brain could conceive, then shout ‘The Devil Made Me Do It’ and get the sympathy of the court when the whole point was that the Devil hardly ever made anyone do anything. He didn’t have to. That was what some humans found hard to understand. Hell wasn’t a major reservoir of evil, any more than Heaven, in Crowley’s opinion, was a fountain of goodness; they were just sides in the great cosmic chess game. Where you found the real McCoy, the real grace and the real heart-stopping evil, was right inside the human mind.”










Da. Uvijek pogled na sve s pristojnim odmakom. Gorljivi angažman je simpatična stvar i mnogo puta doduše pokrene neke stvari koje trebaju biti pokrenute, ali nerijetko skrene i u zaslijepljeni fanatizam koji odbija vidjeti i drugu stranu priče, drugačiji pristup i moguće rješenje bez predapokaliptične histerije.
A Tomić - majku mu njegovu, kad pročitam neš’ njegovo dva tjedna si mislim kak’ mi je bedasto bilo šta napisati. Baš čovjek ima razmišljanja i stil s kojima se ja mogu trenutno positovijetiti i baš si mislim da je bolje staviti link nego drljati nešto :( Sram ga bilo, koliko me zabavi, toliko mi i pokvari veselje ;)
eh taj Tomić, što da čovjek radi s njim? ;)
što se gorljivog entuzijazma tiče. osjećam kako mi ga sve više ponestaje. ne znam zove li se to odrastanje.
Ako bude smaka svijeta za moga života htio bih da nas napadne rasa mutiranih krvoločnih zečeva posebno uzgojenih u laboratorijima neke naprednije rase.
Oni Python zecovi su mi presitni. Hoće nekog od 3, 3 i pol metra da me zgazi. :-)
Još će neki znan-fan filmovi postati dokumentarci… :-)
Slažem se s @mastermind, treba imati malu distancu. Čak se ni svi ekolozi ne slažu oko trenutnog stanja okoliša, što je i razumljivo jer je jednostavno previše varijabli koje se mora uzeti u obzir u određivanju toga što će se dogoditi s prirodom…
SF filmovi teže jer uglavnom su snimani kao blokbasteri s malo smisla za suvislu priču.
pojedine SF knjige, s druge strane, mogle bi biti opasno blizu nekim stvarnostima …