Sastavci na temu
Published September 5th, 2007 in Osobno.
Ove sam nedjelje doslovno ridala čitajući Antinu kolumnu u Jutarnjem. Prepričava Ante svoje nevolje s novom školskom godinom kada mu sin kreće u peti osnovne. Nisu problem skupe pernice, bilježnice i kajdanke, već Ante priča o načinu na koji on pomaže svom sinu da prebrodi teške školske zadatke, kao na primjer sastavak na temu “Obzorja mog djetinjstva”. Obavezno pročitati: Učiteljica mog sina zbog nečega me mrzi.
Ja inače svašta čuvam, pa sam tako uspjela iskopati svoje zadaćnice iz srednje škole. Zbilja ne znam gdje profesori hrvatskog izvlače te naslove, ali pogledajte samo neke: “Već proljeće toplim daškom piri, već bjesnilo burnih vjetrova ledenih umiriše blagi zefiri” (to je vjerojatno umjesto dosadnjikavog “Proljeće je došlo u naš grad”), “Veliki korak malog čovjeka” ili “Svijet u meni i oko mene”, ali ima i klasika poput: “Zagrebe, sretan ti rođendan”, “Radost” ili “Ljubav i prijateljstvo”.
Iz tih sam zadaćnica uglavnom dobivala četvorke i petice . Četvorke sam dobivala kad bih malkice zabrijala i pokušala napisati nešto dublje, literarnije, po meni zanimljivije, a petice kad bih pisala kako nemam puno prijatelja i kako me drži tinejdžerski angst. U osnovnoj školi je bilo obratno, ne zato jer me tinejdžerski angst još uvijek nije primio, već stoga što je ocjene davala druga profesorica hrvatskog, lude crvene kose i nečitljivog rukopisa, kojoj se danas više ne sjećam imena, ali sam joj zahvalna jer me potakla da pišem.
11 Komentara to “Sastavci na temu”
Ukoliko komentar nije prošao, tj. nije objavljen, znači da je otpravljen na moderiranje. Moderirat ću ga u što je kraćem vremenu moguće. Hvala na strpljenju.
Za 14. broj Plana B pisala sam: o knjigama raznim, između ostalog o zbirci priča "Godišnjica mature" Lamije Begagić i "The Graveyard Book" Neila Gaimana. O superherojskim domovima i glumcima koji su igrali kapetane Enterprisea.
:))) Le-gen-da taj naš Ante. A i zadaćnice.
Nemamo kućni stručni tim za školstvo, odbijam pisati sastavke i pjesmice. To krajnje razbjesni moju malu četvrtašicu. Raspali sastavljati na glas, cinično se zezati, lupati sve pogodne frazetine i druge gadarije (jer teme su takve o kojima odbija “ozbiljno” razmišljati) i obavezno završi ne samo na panou, već i u školskom časopisu. Ironija je da ONI misle kako je ozbiljna i savjesna, a ja svaki puta strahujem da će dobiti ukor, da ću morati ravnateljici ili psihologu radi njezine okrutne ciničnosti. Čekamo daljnji razvoj situacije :)
To sve ne bi čudilo da isto tako nisu “cijenjene” njezine lektire koje su pisane stvarno s voljom, razmišljanjem i bez floskula. To se uglavnom odnosi na one knjige koje odabere sama, a o kojima smije “pismeno razmišljati” u bilježnici za obaveznu lektiru.
Čovjeka prestravi kada vidi što ZAPRAVO od djeteta očekuju.
:) tvoja četvrtašica zvuči kao zanimljivo stvorenjce :) još malo pa će blogat, ha?
“Čovjeka prestravi kada vidi što ZAPRAVO od djeteta očekuju.”
je, ali je predivno vidjeti i da se klinci zapravo sasvim dobro nose sa svim izazovima :) kad će ako neće sada, puni energije i zanosa :D
i ja sam shvatila da nema kruha od pisanja “iz duše” pa sam prosipala ono što se babi-profesorici sviđa, no jednom prilikom tema je bila pisanje dnevnika ili pisma prijatelju. odlučila sam iz principa pisati iskreno. u to vrijeme sam imala “buran” nazoviljubavni život pa sam pisala o tome.
dobila sam 4 (za mene plafon, samo je jedna cura smjela imati 5 iz hrvatskog), a ispod ocjene komentar u kojem me profesorica uspoređuje s - Pečorinom! :)
Uh kad se sjetim tih zadaćnica to su uvijek bili novi izazovi, a o samom nazivu teme si trebao razmišljati jedan školski sat. :)) Kako i Nelchee kaže nema kruha od pisanja “iz duše” više treba pogoditi što se profesoru/ici sviđa kad blogaš piši iz duše zadaćnice su za skupljanje dobrih ocjena. :P Gotovo uvijek sam dobivao četvorke jer dobro se izrazim ali mi je gramatika katastorfa (sa ije i je i č i ć sam objavio rad još u petom razredu osnovne škole). :)
Premda su meni lektire u osnovnoj školi bile veći izazov jer je profesorica inzistirala na dnevniku čitanja tako da si htio ne htio morao pročitati lektiru, a sam pisani dio imao je minimalno četiri A4 stranice (znalo se to rastegnuti i na 15 bilo je ulizica i sa više neki su čak i crtali po lektiri nisam ja :P). :) Sjećam se komentara na lektiru sa manje od četiri stranice: “Ah rijetka juhica.” i onih njenih vodenastih kemijski raznih boja koje su se precrtavale po nekoliko stranica ispod u imeniku. :))
Jep. Zanimljivo zanimljivo, tek će nam pubertet biti urnebesno zanimljiv (bedževe Metallice, RHCP, Linkin Parka, lanac, narukvicu i remen sa zakovicama ima već sad pod stalnu opremu - crno uspijevam ponekad zamijeniti tamnoplavim i maslinastim). Meni malo smiješno, ali demantira me kad shvatim da zna barem pola svih njihovih pjesama i 30% tekstova.
Nisam ja, ima dijete i oca :-)
Blog, MySpace i te drame će ići sigurno i to prvo pod mojom komandom. Te srolje danas znaju šta je “čet na Livadi” (kad ih roditelji ostave bez nadzora pa klikaju njihove favorite). Moja za sada nema pristup netu. Može na računalu što poželi, ali tu sam još tvrdi orah. Ali eto, samo što nije :)
@ nelchee i Monkey - ja sam bila tvrdoglava i nisam htjela podilaziti profesoricama. dok mi nisu trebale ocjene :))
@ MasterMInd - ta djeca danas :)
*skuzih countdown pri dnu lijevo, hehe :) usput, ako znas koji dobar site sa imenima, sikni mi. lagano smo poceli gristi nokte smisljajuci imena, zasad bez uspjeha :)
sorry sto koristim tvoj blog u privatne svrhe! :) pusa
@ gabi - samo ti privatiziraj moj blog :) Pablo ti je free pass ;)) i Pablo već ima ime ;))
bilježim!
Čuvam sve i svašta, ali zadaćnice sam pobacala i to namjerno :)
Bila mi je to živa muka, pisati sastavak na zadanu temu s čudnim naslovom. Dobivala jesam petice i četvorke, al stvarno ne znam zašto. Nije da sam samokritična, ali jedva dvojku bi ja sebi davala..:)
Bit će da je mene učiteljica voljela, za razliku od sinove učiteljice Ante Tomića :)
VOLIM PISATI SASTAVKE, VOLIM PISATI ZADAČNICE. NO IMAM PROFU KOJA ME UVIJEK OCJENI NIŽE NEGO ŠTO ZASLUŽUJEM. I AKO CIJELI RAZRED VELI DA JE TO ZA 5, ONA MENI DAJE 4. U OSNOVNOJ I 1. SREDNJEM SAM UVIJEK IMALA 5 IZ ZADAĆNICE, A SAD U 3. JE DOŠLA NEKA NOVA. NEZNAM JESAM LI JOJ SE ZAMJERILA U NEČEMU (IAKO NE VJERUJEM), ALI NIKAKO MI NE DAJE OCJENU KOJU ZASLUŽUJEM.
@ Melany - možda da lijepo pitaš profesoricu zbog čega ti daje nižu ocjenu ako ti misliš da zaslužuješ višu? možda ti profa objasni, vjerojatno hoće ako je pitaš mirno i ozbiljno, bez optužbi i zajedljivost. ali trebaš imati na umu da se u zadaćnicama ne ocjenjuje samo sadržaj, nego i pravopis, gramatika, cijeli dojam, ima puno faktora na temelju kojih zaslužiš ocjenu.