Mad Max - Iako se mnogi zaklinju da je prvi Mad Max iz 1979. najbolji, meni je najdraži Mad Max 2: The Road Warrior (1981.), dok mi je Mad Max Beyond Thunderdome (1985.) daleko najslabiji. Kad pomislite na post-apokalipsu i film ceste, prvo što vam pada na pamet je, naravno, Mad Max - cestovni ratnik, osvetnik, pravednik, kako želite. On je tu da istjera pravdu na koji god mogući način, u njegovom svijetu nema mjesta za sadiste u krpicama od crne kože i bolesnike opsjednute benzinom koji je poput krvi vitalan za održavanje na životu ono malo civilizacije što je preostalo. Kod njega nema cile-mile! Zato ga i volimo. I jer je utegnut u crne kožne hlače :)

The Matrix (1999.) - samo je jedan Matrix, oni “nastavci” su abominacija, stoga ćemo se praviti da ih nema. Opet film s toliko kul i fenomenalnih scena da ih je teško sve pobrojati, iako je meni najdraža tzv. scena sa ženom u crvenoj haljini, kada Morpheus Neu obješnjava što je Matrix. Were you listening to me, Neo? Or were you looking at the woman in the red dress? Ovaj film je naprosto odličan - i što se tiče priče i što se tiče vizualnog dojma - i nije ni čudo da je postao antologijski i prije nego je stigao u kina, zahvaljujući samo trailerima.

Memento (2000.) - jedan od opičenijih filmova u svakom slučaju. Dok se snađeš što se događa, već je gotov, a ti nisi ništa pametniji od lika kojem je zbrčkano kratkoročno pamćenje i koji pokušava otkriti tko mu je ubio ženu. Tko tu koga lovi, pitanje je sad …

Men in Black (1997.) - definitvno najbolji lik je alienska buba u Edgar-odijelu :) Nenadjebivo!

Minority Report (2002.) - mislim da ima puno boljih pisaca od Philipa K. Dicka, nisam neka njegova prevelika obožavateljica, ali kad prema njegovim romanima rade tako dobre filmove :) Osim zanimljive priče, ovaj je film ponudio i vrlo zanimljive slike budućnosti, neke od kojih danas već prelaze u stvarnost (primjerice kompjuterski zaslon po kojem prčkaš rukama) …

Mujeres al borde de un ataque de nervios (1988.) - najbolji Almodóvarov film s ubojitim gazpachom i hrpom ludih žena na rubu živčanog sloma :) Ujedno prilika za gledanje Antonija Banderasa u vrlo mladim danima :)

Natural Born Killers (1994.) - manijakalni likovi, odlična režija, socijalna satira, fenomenalni glumci, bizarna priča, sve u jednom. A opet, na momente film je lucidan …