Nezaboravni filmski trenuci (I-K)
Published July 2nd, 2007 in Uncategorized.The Incredibles (2004.) - od samog početka ovaj je crtić obećavao iznimno dobru zabavu, a obećanje je i ispunio. Naravno, najzabavniji i najsmješniji trenuci su kad superheroji pokušavaju živjeti normalnim, svakodnevnim, married with children životom. Svakodnevne gluposti koje se nama ne-superherojima dešavaju ili su potencirane ili su još smješnije zbog običnosti neprimjerene tako neobičnim glavnim likovima. Pa ipak, po meni je najbolji lik - aspsurdno, možda - upravno jedan običan (?!?) čovjek: Edna Mode, dizajnerica superherojskih odijela. A nezaboravni filmski trenuci su ovi gore opisani: običan dan u neuobičajenom životu superheroja …
Indiana Jones - Raiders of the Lost Ark (1981.), Indiana Jones and the Temple of Doom (1984.) i Indiana Jones and the Last Crusade (1989.) su mi jedno vrijeme bili najdraži filmovi na svijetu. Da, željela sam biti ženski Indiana Jones, što je i jedan od razloga zašto sam se pokušala upisati na studij arheologije. Stjecajem okolnosti, završila sam na povijesti i nikad se ne našla u životnoj opasnosti tijekom potrage za izgubljenim blagom. Teško bih mogla izdvojiti neki posebno specijalan nezaboravan trenutak iz ovih filmova, kad naprosto obožavam svaku njihovu sekundu. Stoga, evo sve u đuture …
Jerry Maguire (1996.) - nisam neka posebno velika obožavateljica Toma Cruisea, nisam ga voljela ni prije nego je scijentološki pomahnitao, ali je zato Cuba Gooding Jr. zakon! Što god taj čovjek napravi, ja mu se klanjam, tako da je valjda i u ovom filmu uspio iz Cruisea izvući nešto dobro. Ovaj mi je film onako … okej … ništa specijalno dobar, ali je zato nezaboravna scena u njemu jedna od najnezaboravnijih u povijesti filma. Show me the money!!!
The Killing Fields (1984.) - ovaj sam film prvi put gledala nedavno na nekoj od naših televizija. Kao i svi dobri filmovi bio je u kasnovečernjem / ranojutarnjem terminu, pa ipak, nakon što sam ga odgledala, nisam još dugo uspjela zaspati. Toliko je bio potresan, čak iako je imao happy end. Nevjerojatno je što su ljudi sposobni napraviti jedni drugima i na koje sve načine. Vladavina Crvenih kmera jedna je od najogavnijih povijesnih trenutaka ljudskoga roda, ali, nažalost, ne i usamljena. Kraj filma je, kao što sam rekla, sretan, ali istovremeno i potresan (što dodatno naglašava pjesma Imagine u pozadini) jer postoji saznanje o tisućama onih koji se nisu uspjeli spasiti poput Ditha Prana i čiji su se životi bezglasno i anonimno ugasili negdje u poljima smrti …
Kiss of the Spider Woman (1985.) - film je snimljen prema odličnom romanu “El beso de la mujer araña” argentinskog pisca Manuela Puiga, koji je zbog njega morao napustiti zemlju. Kako i ne bi kad se bavi političkim progonstvima i homoseksualnošću. Film se većinom odvija u zatvorskoj ćeliji, ali i u glavi homoseksualca Moline koji političkom zatvoreniku Valentínu prepričava omiljene filmove :) i tako im obojici krati dane u zatvoru. Molina se i brine za Valentína kad je on bolestan, a njegovu mu dobrotu Valentín i uzvraća …
K-PAX (2001.) - još jedan savršen film. Bilo da ga smatrate SF-om, bilo filmom s porukom, on je savršen. Ja ga, naravno, smatram SF-om, a već sam pisala da preferiram SF bez glasnih eksplozija i bezglave jurnjave (čast iznimkama), stoga ni ne treba čuditi što mi je na listi najboljih filmova ikada snimljenih. Ako još znate da sam veliki fan Kevina Spaceyja, sva moja objektivnost glede ovoga filma odlazi k vragu, ali to ne znači da on i dalje nije savršen u svakom pogledu. Je li Prot bio stvaran ili samo uobrazilja, najveća je misterija i draž ovoga filma, kojega ne smiju zanemariti čak ni oni koji inače na SF frkću nosom …
2 Komentara to “Nezaboravni filmski trenuci (I-K)”
Ukoliko komentar nije prošao, tj. nije objavljen, znači da je otpravljen na moderiranje. Moderirat ću ga u što je kraćem vremenu moguće. Hvala na strpljenju.





Za 14. broj Plana B pisala sam: o knjigama raznim, između ostalog o zbirci priča "Godišnjica mature" Lamije Begagić i "The Graveyard Book" Neila Gaimana. O superherojskim domovima i glumcima koji su igrali kapetane Enterprisea.





Ne što brijem na filmove i pamtim scene (ne brijem i ne pamtim), ne što se slažem s izborom (haha, ono, je li) niti što ikad s takvom lakoćom upotrebljavam rječcu “naj” (baš suprotno) ali zamisao i egzekucija ove rubrike ti je perfektna. Bar sam jedno tri filma poželio zbog nje ponovo pogledati.
u retrospektivi, zbilja ima puno “naj”-ova :) kad me zanese ..
tenks :)