The Abyss (1989.) – obožavam ovaj film, gledala sam ga sigurno preko dvadeset puta. Scena kad po Buda dođu mali prozirno-ljubičasti i odvedu ga na svoj brod i “razgovaraju” s njim (director’s cut verzija), najdomljivija je u filmu.
Alien (1979.) – jednu od mnogih dječjih trauma mogu zahvaliti sceni kad mali zubati alien probija Kaneova prsa. Scena koja ti se definitivno ureže u pamćenje.
The Birdcage (1996.) – svaka scena s Nathanom Laneom je fenomenalna, a posebno dio kada Armand Alberta uči kako se ponašati “kao normalni muškarac”.
Blade Runner (1982.) – I’ve seen things you people wouldn’t believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser gate. All those moments will be lost in time, like tears in rain. Time to die. Rutger Hauer sam je napisao ovaj nezaboravan monolog.
Breakfast at Tiffany’s (1961.) – jadno, prekrasno, pokislo mače i presladak film! Ne znam tko bih u završnoj sceni radije bila: Holly, Paul ili Mačak :)
Dojmio me se je The Abyss, tako da ga prvom prilikom posuđujem.
obavezno :)