Današnja uloga žena u književnosti vrlo često se svodi na takozvani chick-lit, tj. literaturu koja na površan i mjestimično zabavan način obrađuje, ali i stvara, stereotipne preokupacije roda koji se ne rađa, nego postaje. Istinu za volju, tome su u određenoj mjeri doprinijele i same spisateljice, ili one koje se takvima vole smatrati, s naslovima poput “Života na visokoj peti” Lane Biondić, a daleko nisu ni raznolike malomišćanske lamentacije Arijane Čuline o “onim stvarima”. Situacija u Hrvatskoj po tom pitanju zapravo je preslik one svjetske, iako je teško povjerovati da bi itko ozbiljan u, na primjer, Parizu ili Londonu, književno djelo Ivane Sajko okarakterizirao sintagmom “žensko pismo”, i to jedino zbog činjenice da se dotičnu autoricu spolno i rodno može identificirati kao ženu, a ne zbog ičega što se da iščitati iz njenih drama i romana.

Ostatak članka o mladoj njemačkoj spisateljici Franziski Gerstenberg, koja je sudjelovala na ovogodišnjem FEKP-u, pročitajte na Radiju 101.