Ire's corner office

Otvoriš novine i kakve naslove vidiš?

Otišla sam na tečaj u crkvu, a pater me učio okultnom
Bandić: “Idem u posjet Schwarzeneggeru”
Nakon liječenja ozlijeđenu pod tramvajem čeka prijava
Crkveni bonton: Ne mljackaj, na misi ne zijevaj, a tajnu ženi ne povjeravaj!
Radeljak zahtijeva istragu zbog svog uhićenja na špici

Pa zar dno dna žutog tiska američkog tipa doista našim novinarima treba biti uzor?

Ili nisu krivi novinari, nego društvo?

Predobra smo mi zemlja za seksiste i nacionaliste. Zbilja raj na Zemlji. Da su je htjeli umjetno stvoriti, ne bi ovako uspjeli. Čemu toliko žuči, pitate se. Dajte, otvorite neki news portal ili neke novine na kulturnoj stranici, ako ih imaju. Ili stranicu na kojoj je izložena, kako to fino vole reći učeni novinari, kultura i život. I što ćete vidjeti?

Thompsonov koncert, ne’š ti događaja, prenosit će HRT plus, a sam Thompson do pozornice će doći preko mosta! Bit će to spektakl kakvog Hrvatska još nije vidjela! Zar uistinu ovog ultranacionalističkog “pjevača” treba slaviti po svim novinama? Baš me zanima tko je i koliko platio da ga se reklamira po svim medijima i da se, k tome, taj događaj predstavlja kao vrhunski spektakl kakvog Hrvatska još nije vidjela. Jadni li smo ako nam je Thompson došao održati lekciju o spektaklima. A još jadnija je ekipa koja će gorljivo iščekivati taj koncert. Poznajem taj profil ljudi i sa sigurnošću mogu ustvrditi da se vrlo visoki postotak njih rado odvaljuje na narodnjake – ne domaće, da se razumijemo. Cajke su, reći će, onako za dušu. Thompsona treba slušati, jer tako rade pravi Hrvati. Nema veze što su ga iscipelarili iz svih zemalja kamo je otišao održati svoje vrhunske spektakle. Vratio se na rodnu grudu, među seljačine kakav je i sam, gdje mu se nitko neće usuditi reći tko je i kakav je, a mi Hrvati, ovce kakve jesmo, na tome ćemo mu još i biti zahvalni.

No, prije nego pođete na Thompsonov (pravog li hrvatskog imena!) koncert, posjetite Modernu galeriju Josip Račić i pogledajte izložbu istinskog hrvatskog muža i vrhunskog “umjetnika” Stephana Lupina, nazvanu “Divna stvorenja”. Slike golih žena koje jašu konje (o, suptilnosti! o, umjetnosti!! o, originalnosti!!!) očekivala bih vidjeti na kalendaru kakvog kamiondžije (odatle mu, valjda, inspiracija), a ne u umjetničkoj galeriji. No, kulturna zemlja kakva jesmo, i ovakvu hrpu neukusa i seksizma smatramo umjetnošću te veličamo po svim novinama. Učeni novinari spoznali su umjetnost te je sad prenose na neuku raju, kojoj valja prodavati umjetnost reklamama poput onih za deterdžent ili pivu.

Jad i bijeda hrvatskog života i kulture zasigurno se zadnjih dana najbolje mogu okruniti vrhunskim umjetničkim spektaklom poznatim i kao bračne razmirice Vlatke i Josipa. Što se učenih novinara tiče, smatrali su da ne smijemo biti zakinuti ni jednog detalja te važne i poučne priče. A tko je tu heroj / heroina, a tko čudovište, odaberite sami. Za mene su oni oboje gubitnici: Vlatka – oličenje izvještačene hrvatske sponzoruše – i Josip – oličenje mačističke hrvatske seljačine. A gubitnici smo i mi jer se – željeli to ili ne – moramo spuštati tako nisko i o njima – i svim ostalim divnim stvorenjima spomenutim u tekstu – stvarati mišljenje.

Najtužnije je to što se istinski kulturni događaji u ovoj zemlji, vrijedni naše pažnje, vrlo rijetko nađu otisnuti na novinskom papiru. Kultura se ne prodaje, osim ako nisu u pitanju seksistička “umjetnost” i nacionalistička “glazba”.