SFeraKon nam je na vratima i to 29. po redu. Održat će se od 20. do 22. travnja 2007. godine na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, a kao počasni gost doći će nam Bruce Sterling, američki SF pisac, jedan od začetnika cyberpunka te ugledni kolumnist časopisa WIRED.

Kakve ja veze imam sa SFeraKonom? Trenutna mi je titula OrgProgIre (iliti: organizatorica programa), a bavim se još nekim “sitnicama” poput koordiniranja udruga, web-masteriranja SFeraKonskih stranica i SFeraKon bloga ili pojavljivanja na TV-u ili podcastu. Sve do jednog posao koji do maksimuma iskorištava moje mazohističko-kontrolfrikaste sklonosti. A od jučer je SFeraKon prisutan i na Dvanuli, što je spomenuo i Borja.

Dođite na SFeraKon jer SFeraKon je kul :)

***

U ponedjeljak je održana prva promocija zbirke “Blog-priče” (izdanje Naklade ZORO, urednik Davor Šišović). Na promociji, nažalost, nisam mogla biti otpočetka zbog posla (često me zločesto pitaju a što ja to radim da sam zauzeta navečer - odgovor je: radim u školi stranih jezika, ju kinki bastrdz!), ali srećom program još uvijek nije bio gotov oko 22:00h kad sam konačno došla, tako da su me stigli namamiti i na pozornicu gdje smo malo popričali o SF-u općenito i na blogu (vjerujem da sam zvučala poprilično nekoherentno, ali to je zahvaljujući predsferakonskoj panici i poslu koji ima tako krasno radno vrijeme). Na kraju sam pročitala i ulomak iz svoje priče “Ples ljepote”, koja je objavljena u zbirci, a može se još pročitati i ovdje (što ne znači da nećete kupiti i cijelu knjigu, zar ne?). Malo više (i koherentnije) o promociji možete čitati ovdje, ovdje ili ovdje.

***

Prošloga petka bila je održana književna lejdiz najt u knjižnici Bogdana Ogrizovića, pod voditeljskom palicom đentlmena Romana Simića. Tamo sam također bila, ali u svojstvu publike. Vrhunac večeri, u svakom smislu riječi, bilo je zborno pjevanje pjesme “Zeko i potočić”. A zašto smo pjevali pjesmu “Zeko i potočić”? E, pa, ovako … Tatjana Jambišak, inače moja prijateljica, objavila je - ne jednu, ne dvije, već tri - zbirke svojih uradaka s bloga, o čemu sam već pisala ovdje. U jednoj od zbirki nalazi se pričica o tome kako je Tatjana jednom prilikom prevodila spomenutu pjesmu, te ju je za potrebe prijevoda potražila na netu. Našla ju je, kako ne, našla je i više nego se nadala da će naći!

Pjesma “Zeko i potočić”, naime, ne završava onako kako smo je svi kao klinci ili kao majke/očevi klincima pjevali (i počesto ridali istovremeno, barem kada je o meni riječ), već ima happy end! Da, dobro ste pročitali: “Zeko i potočić” je ustvari sretna pjesma. I tako smo mi na kraju književne večeri složno otpjevali CIJELOG “Zeku i potočića” i poslije bili sretni, a iz pokojeg je oka kanula i suza, jer neki se od nas i dalje sjećaju kako nas je majka nunala na koljenu i pjevala nam najtužniju pjesmu ikad. Kako točno završava “Zeko i potočić”, potražite u Tanjinim knjigama (u kojima ima još podosta zanimljivog štiva - što pjesama, što pričica), ili, ako ste škrti, rovarite po internetu.