Jednom u dva-tri tjedna skoknem na sve portale koje imam u bookmarksima u potrazi za nekim zanimljivim kulturnim štivom, te danas naletjeh na recenziju knjige “Oxford-Ohrid” Briana Aldissa, koja je prošle godine izašla u izdanju Naklade Zoro, a preveo ju je nitko drugi nego moja malenkost. Autor recenzije, koja je objavljena na Vip portalu, je Nino Sorić, prema kojemu je knjiga dobila ocjenu 4 plus. Prenosim dio recenzije …

[...] Brian Wilson Aldiss je ipak došao vidjeti kako komuna izgleda, i to u dobroj vjeri, na početku šezdesetih, točnije 1964. i u dogovoru s Turističkom zajednicom Jugoslavije koja je piscu znanstvene fantastike davala labavu podršku u obliku bonova za benzin i prava na prenoćište u hotelima i kampovima od Vardara pa do Triglava. Tako je počelo višemjesečno putovanje pisca (koji je bio redovit gost festivala znanstvenofantstičnog festivala u Trstu a i poslije je godinama ljetovao u Rovinju) i njegove supruge koji su na svom Land Roveru napisali “Oxford-Ohrid”, što je naslov ovog putopisa koji nikada nije tiskan u Jugi. Naime, kada su komunisti vidjeli što je Aldiss napisao zabranili su objavljivanje jer ih nije prikazao, po njima, u povoljnom svjetlu. Zato je putopis pod naslovom “Cities and Stones” 1966 objavljen u Engleskoj. Aldiss je 2006. bio gost u Pazinu na konvenciji znanstvene fantastike „Istrakon”, i to je bio povod Nakladi ZORO da objavi ovaj putopis na hrvatskom.

Moram priznati da sam ga iščekivao, željno, te da me knjiga razveselila i nije nimalo razočarala. Ponajprije, urednici su u knjizi ostavili na stotine pojmova onako kako ih je pisac zapisao u izvornom tekstu i kako ih je čuo, ili je pak mislio da ih je ispravno čuo, kao što su ostavili i nekoliko duhovitih priloga na kraju knjige kojima je Aldiss sunarodnjake htio uputiti u tajne ćevapa, šljivovice i ostalih pojava tadašnje države i sadašnjih država. To je učinjeno kako bi se pokazalo način na koji je autor doživio taj put i to želio prenijeti sunarodnjacima, i to je dobar potez.

[...] Ovo je dobra knjiga za sve od 17 do 77 godina. Jest, zemlja o kojoj autor piše bila je, kako mu na kraju putovanja kaže šaptom o Jugoslaviji jedan Srbin lošim engleskim na brodu za Trst “This country no bloody good, mate”, ali je knjiga o njoj dobra.

Cijelu recenziju pročitajte ovdje.

Knjigu kupite ovdje.