Roman “Vampir” Borisa Perića je, kao što već znate, ove godine u konkurenciji za nagradu Jutarnjeg lista za najbolju domaću prozu. “Vampir” je, inače, i u konkurenciji za nagradu SFERA za najbolji domaći žanrovski roman izdan u 2006. godini. Kako bi i jedan i drugi žiri to i bilo koje drugo djelo ocijenio, mora knjigu pročitati, a prije toga mora knjigu dobiti od izdavača. Tako je prema propozicijama za nagradu Jutarnjeg izdavač trebao poslati 7 knjiga, dok društvo SFera obično traži po 5 knjiga, pa koliko dobije.

Očito, žiri Jutarnjeg je dobio svojih 7 primjeraka. SFera nije dobila ni jednog. Kažu kod izdavača da više nemaju tražene knjige. Rasprodalo se (iako “Vampira” na stranicama izdavača još uvijek možete kupiti). Istinabog, nagrada Jutarnjeg je daleko poznatija i razvikanija od nagrade “neke tamo udruge”. Ta ona se dijeli već sedmu godinu zaredom, za razliku od nagrade SFERE koja se djeljka od 1981. Ma sve ja to razumijem, postoje nagrade i nagrade. Iza jedne stoji mašinerija, novac, promocija, iza druge samo nadobudni fanovi, amateri, obični čitatelji. Izdavač želi knjigu prodati i naravno da će mu u tome više pomoći Jutarnji od SFere, to je jasno i sasvim razumljivo. No ne shvaćam zašto se pritom ovi drugi moraju ignorirati? Nisu li dvije nagrade bolje od jedne, pa taman ova druga bila od “neke tamo udruge”?