Archive for March, 2007

Recenzija putopisa OXFORD-OHRID

March 31st, 2007, posted in Uncategorized

Jednom u dva-tri tjedna skoknem na sve portale koje imam u bookmarksima u potrazi za nekim zanimljivim kulturnim štivom, te danas naletjeh na recenziju knjige “Oxford-Ohrid” Briana Aldissa, koja je prošle godine izašla u izdanju Naklade Zoro, a preveo ju je nitko drugi nego moja malenkost. Autor recenzije, koja je objavljena na Vip portalu, je Nino Sorić, prema kojemu je knjiga dobila ocjenu 4 plus. Prenosim dio recenzije …

[...] Brian Wilson Aldiss je ipak došao vidjeti kako komuna izgleda, i to u dobroj vjeri, na početku šezdesetih, točnije 1964. i u dogovoru s Turističkom zajednicom Jugoslavije koja je piscu znanstvene fantastike davala labavu podršku u obliku bonova za benzin i prava na prenoćište u hotelima i kampovima od Vardara pa do Triglava. Tako je počelo višemjesečno putovanje pisca (koji je bio redovit gost festivala znanstvenofantstičnog festivala u Trstu a i poslije je godinama ljetovao u Rovinju) i njegove supruge koji su na svom Land Roveru napisali “Oxford-Ohrid”, što je naslov ovog putopisa koji nikada nije tiskan u Jugi. Naime, kada su komunisti vidjeli što je Aldiss napisao zabranili su objavljivanje jer ih nije prikazao, po njima, u povoljnom svjetlu. Zato je putopis pod naslovom “Cities and Stones” 1966 objavljen u Engleskoj. Aldiss je 2006. bio gost u Pazinu na konvenciji znanstvene fantastike „Istrakon”, i to je bio povod Nakladi ZORO da objavi ovaj putopis na hrvatskom.

Moram priznati da sam ga iščekivao, željno, te da me knjiga razveselila i nije nimalo razočarala. Ponajprije, urednici su u knjizi ostavili na stotine pojmova onako kako ih je pisac zapisao u izvornom tekstu i kako ih je čuo, ili je pak mislio da ih je ispravno čuo, kao što su ostavili i nekoliko duhovitih priloga na kraju knjige kojima je Aldiss sunarodnjake htio uputiti u tajne ćevapa, šljivovice i ostalih pojava tadašnje države i sadašnjih država. To je učinjeno kako bi se pokazalo način na koji je autor doživio taj put i to želio prenijeti sunarodnjacima, i to je dobar potez.

[...] Ovo je dobra knjiga za sve od 17 do 77 godina. Jest, zemlja o kojoj autor piše bila je, kako mu na kraju putovanja kaže šaptom o Jugoslaviji jedan Srbin lošim engleskim na brodu za Trst “This country no bloody good, mate”, ali je knjiga o njoj dobra.

Cijelu recenziju pročitajte ovdje.

Knjigu kupite ovdje.

Sto posto lejdiz najt

March 30th, 2007, posted in Uncategorized

U Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića 30. ožujka u 19:30 sati na Zagrijavanju nastupaju četiri autorice u čijim ste tekstovima mogli uživati na blogovima i u knjigama, a sad ih možete čuti i uživo.

Anastazija fast&furious Vržina
Rođena 1966. u Celju, ali Zagrepčanka u duši. Novinarka po profesiji, free-lancer po uvjerenju, a po prisili zarađivanja menadžerica u svijetu marketinga, oglašavanja i PR-a. Ograničeno slobodno vrijeme pokušava napuniti pravim sadržajima: guta filmove, piše priče, članke, putopise i scenarije, uživa u fotografiranju i koncertima.
Surađuje s nekoliko hrvatskih časopisa (Autoklub, Poslovni savjetnik, Digital Foto, Foto Mag itd.), u kojima je objavila nekoliko putopisa, a stalni glazbeno-fotografski prilog Partytime objavljuje u mjesečniku T3. Prozu i poeziju je donedavno objavljivala isključivo na internetskim stranicama Blog.hr, a u međuvremenu je priča “Mjesto na kraju svijeta” objavljena i u zbirci “Ekran priče 04″. Autorica objavljuje svoje novinsko-fotografsko-književne uratke na svom blogu: fastandfurious.blog.hr pod imenom Return of Alterego.

Maja manistra Hrgović
Rođena u Splitu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala kroatistiku i anglistiku. Od 2002. je novinarka Novog lista, a od 2005. članica uredništva Zareza, gdje objavljuje književne kritike i štošta još. Pisala za NulaČetvorku, Op.A., Sušačku reviju, a jedno vrijeme bila i kolumnistica ženskog časopisa Grazia. Voli životinje i metafizičke pjesnike.
Piše na blogu manistra.blog.hr

Tanja Mravak
Rođena 1974. u Sinju, iz kojeg na mahove, radi školovanja i rada, odlazi u Zagreb, Split i Vis. Trenutno radi u Splitu s djecom s autizmom. Objavljuje priče u časopisu Morsko prase. Uvrštena u izbor najboljih hrvatskih priča 2005 u izboru Jagne Pogačnik.

Tatjana slova iz snova Jambrišak
Piše priče o kojima sanjaju sve hrvatske žene! O Zagrebu iz kojeg su pobjegli svi muškarci, a s njima i prometne gužve, o spremačicama u svemiru i chatanju s izvanzemaljcima. Objavila ja autorsku zbirku “Duh novog svijeta” (2003.) Od 1987. aktivna članica SFere, zagrebačkog društva za znanstvenu fantastiku. Za priče “Duh novog svijeta”, “Crveno i crno” i “Ima li bolje zabave, moje dame?”, kao i za 3D ilustracije na siteu www.tatjana.ws nagrađena je nagradom SFERA. Odrasla je u Zagrebu, završila studij jezika, i sad podučava, prevodi, uređuje i organizira. Unatoč svemu tome, ne prestaje pisati. Nedavno je objavila svoju trilogiju – tri knjige tekstova svojih blogova s Iskrice i Blog.hr-a. Njene priče i pjesme: slovaizsnova.blog.hr.

Voditelj je Roman Simić.

Blog beauty contest

March 29th, 2007, posted in Uncategorized

Blog beauty contest mi je apsolutna glupost, kao i bilo koje drugo natjecanje u ljepoti. Beauty is bought by judgement of the eye, reče nam Shakespeare, a ja nekako sumnjam da je “žiri sastavljen od uredništva portala Jutarnji.hr” dovoljno kompetentan i sposoban za objektivne odluke, isto kao što bih i samu sebe proglasila neobjektivnom kada bih bila u žiriju za, recimo, biranje najzgodnijeg blogera. Neki bi bloger možda bio fizički zgodan, ali ako bi usto bio površan, dosadan i neinteligentan, to bi ga u mojim očima automatski srušilo na posljednje mjesto. I obrnuto. Ne ulazeći sad u ono što žene gledaju na muškarcima ili što muškarci gledaju na ženama, niti kako se ovakvim natjecanjima podilazi stereotipima, bilo koje mišljenje o nečijoj ljepoti ne može biti objektivno niti će se u potpunosti slagati s tuđim mišljenjem, te su mi ovakva natjecanja suvišna i glupa. Ire dixit.

No, ne smeta mi da se natjecanja u ljepoti održavaju – ‘ko voli nek’ izvoli. Tko se želi slikavati, nek’ se slikava, tko želi sliniti, nek’ slini, tko želi komentirati, nek’ komentira, a tko želi ignorirati, nek’ ignorira. Meni smetaju neke druge stvari …

Recimo, ponuđena nagrada na ovom blogerskom natjecanju. “Osim poklon-paketa, pobjednica će osvojiti photo session s jednim od profesionalnih fotografa Jutarnjeg lista”, kaže Ariston. Sjećate se da sam spomenula stereotipe? Zašto nagrada, umijesto navedne, nije paket knjiga ili pisanje kolumne za Jutarnji list? Ipak se biraju blogerice, djevojke i žene koje imaju nešto za reći (a negdje među komentarima sam pročitala napomenu da će se gledati i na inteligenciju blogerica, ne samo njihovu ljepotu - živi bili pa vidjeli!), a ipak im se samo nudi da se slikavaju i tako automatski daje na znanje što je u ovom natjecanju uistinu važno.

Zašto je na fotografiji uz tekst umjetna plavuša u badiću, umjesto recimo zgodne, odjevene djevojke koja sjedi za kompjuterom i piše svoj blog? Ariston se u natječaju blogericama obraća sa “cijenjene” i “dame”, a opet ih samim postavkama natječaja omalovažava i svodi na objekte. Da ne spominjem da se traži “Miss” – zar to znači da se udane blogerice ne smiju prijaviti? A smiju li biti neudane majke? Žene u godinama? Razvedne blogerice? Hoće li u obzir ulaziti blogerice koje redovno pišu ili mogu i one koje su otvorile blog tek tol’ko, da ga i one imaju? A kako će žiri znati da su blogerice poslale upravo svoju sliku, a ne neku koje su pronašle na internetu?

Mislim da je ovaj natječaj mogao biti i bolje sročen. Umjesto da se podilazi nekakvim trendovima, moglo se upriličiti ozbiljnije natjecanje na kojem se ne bi dodatno marginaliziralo blogersko pisanje i s kojim bi se blogerice doista mogle ponositi. Ovako će ovo biti samo još jedno glupavo netjecanje u ljepoti čija je poruka: nije važno kako pišu ni o čemu pišu, kad ovako izgledaju.

Neke nove knjige

March 26th, 2007, posted in Uncategorized

Nakupilo se dosta novog i zanimljivog štiva, evo kratki popis …

Neil Gaiman: “Sandman – Beskrajne noći” (link)
Prije nego što se dvaput našao na ljestvici bestselera The New York Timesa, Neil Gaiman je “Sandmanom” stvorio revoluciju na polju stripa. Kao najcjenjeniji i najnagrađivaniji stripovski serijal proteklog desetljeća, “Sandman” je izdašna mješavina suvremenog mita i mračne fantazije, u kojoj se nerazmrsivo isprepliću suvremena proza, povijesna drama i legende.
“Sandman” je postavio nova mjerila strip-književnosti, tako da se deset svezaka “Sandmanove” zbirke danas ubraja u vrhunska dostignuća ovog medija.

Veselin Gatalo: “Cafe Oxygen”
Novi SF roman Veselina Gatala tek je izašao u nakladi Zoro, svjež je da ne može biti svježiji. Nakon pročitanog “Geta” jedva čekam primiti se ove knjige.

“Krivo stvoreni – zbirka SF&F priča”, grupa autora
Nova Istrakonova zbirka donosi, između ostalih, priče Danijela Bogdanovića, Robija Selana, Eda Barola te Mihaele Marije Perković (objavljivali u NOSF magazinu), zatim Senada Durana iz Zenice, Zorana Krušvara, Davida Kelečića, Darija Rukavine i Borisa Švela.

“Nevidljiva proza”, grupa autora (link)
Ovom knjigom, u kojoj su se našle priče nagrađivanih hrvatskih književnika koji se zadnjih dvadesetak godina profesionalno bave pisanjem, nakladnik Autorska kuća prvi put javno progovara o fenomenu “nevidljivih pisaca” i njihovih književnih ostvarenja, koja su, barem kada je u pitanju recepcija književnih kritičara i medija, u potpunosti – nevidljiva. Autori priča su: Ana Đokić, Hrvoje Kovačević, Sanja Lovrenčić, Milica Lukšić, Darko Macan, Zoran Pongrašić, Silvija Šeto Stipaničić i Zvonko Todorovski.

David Whitehouse: “Sunce – biografija” (link)
Dr. David Whitehouse, poznati britanski astronom, u popularno-znanstvenoj knjizi “Sunce – biografija” odvodi nas na putovanje u središe naše zvijezde, tumači kako je rođena, kako utječe na život na Zemlji i kako će umrijeti. Spominje mnoge mitove o Suncu i očaravajuće priče znanstvenika, poput Kopernika, Keplera, Galileija, Newtona i Eddingtona – koji su tijekom povijesti nastojali razotkriti njegove tajne – ponekad po cijenu vlastita života. Knjiga istražuje važnost Sunca za stanovnike Zemlje, od prvih civilizacija koje su ga obožavale, pa sve do današnjeg doba. Whitehouse opisuje Sunčevu paklenu jezgru, magnetski kaos površine i najdalje dosege njegove atmosfere, izvan planeta našeg sustava, u prostranstvo Galaktike. Razmatra i promjene koje će se dogoditi unutar naših života, ističući kako su zaista primjetne, no mi ih, na vlastitu opasnost, zanemarujemo. Konačno, David Whitehouse pokušava prikazati budućnost života na Zemlji, u svjetlu Sunca koje će se neizbježno pretvoriti u crvenog diva.

INTI RAIMI – nestala glazba Južne Amerike

March 22nd, 2007, posted in Uncategorized

sax.jpgU petak, 23. ožujka, od 20 sati, u zagrebačkom Cro Art Photo Clubu (Gajeva 25) nastupa ansambl Inti Raimi. Repertoar ansambla posvećen je nestaloj glazbi Perua, Ekvadora i Bolivije nastaloj sudarom europske klasične glazbe s obrednim melodijama indijanskih kultura tog područja.

Inti Raimi je prošle godine otvorio Nebo World Music Festival u Zagrebu. Ansamblu će ovo biti posljednji nastup prije male pauze zbog dovršavanja CD-a. Cijena ulaznice je 20 kuna.

Program:

  • 20:00 – 20:30 INTI RAIMI (1.dio, najzanimljiviji)
  • 20:30 – 21:00 SLUŠAONICA (neobični glazbeni stilovi Anda, harfe, saksofoni, harmonike …)
  • 21:00 – 21:30 INTI RAIMI (2.dio, podnošljiv)
  • 21:30 – 22:00 FASHION KUTAK (nepodnošljiv, ali mora ga imati svaki “event”)
  • 22:00 – 22:40 INTI RAIMI (3.dio, sve zvuči isto)
  • 22:40 – 23:30 NAGRADNA IGRA I CHILLOUT (i to mora imati svaki “event”)

1. nagrada: Bolivijski čaj od koke za po doma
2. nagrada: Peruanska artičoka (ne baš fino, ali zdravo)
3. nagrada: Ekvadorske čokolade (jako fino)

Članovi ansambla Inti Raimi su: Bojić Majda (violina, glas), Brnardić Ana (violina), Gracin Jelena (viola), Petek Hrvoje (akustični bas), Prugovečki Siniša (klasična gitara, tiple) i Rucker Josip (andska mandolina, charango). Naziv ansambla dolazi od riječi na quechua (kečuanskom) jeziku: Inti (= Sunce) i Raimi (= slavlje).

Kako Inti Raimi zvuče, možete poslušati ovdje.

Natječaj za književne stipendije

March 21st, 2007, posted in Uncategorized

ye-ol.jpg Pozivaju se književnici do 35 godina starosti, iz centralne i jugoistočne Europe, da se do 1. lipnja prijave za sudjelovanje na Natječaju za književne stipendije.

CEI program stipendija za književne rezidencije oblikovan je s ciljem prekogranične suradnje i promocije mladih književnika u zemljama centralne Europe koje još nisu dio Europske Unije. Dobitnik stipendije osvaja novčanu nagradu u iznosu 5 000 eura te tromjesečni boravak u jednoj od država Inicijative centralne Europe, po izboru kandidata.

Članice Inicijative centralne Europe: Albanija, Austrija, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka, Mađarska, Italija, Makedonija, Moldavija, Crna Gora, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija i Ukrajina.

Tri izabrana kandidata gostovat će na 22. međunarodnom književnom festivalu u Vilenici, koji se održava od 5. do 9. rujna u Sloveniji. Na otvorenju Festivala predstavit će se pobjednik CEI programa.

Prijava mora sadržavati:

  • popunjenu prijavnicu (PDF / RTF);
  • biografiju na engleskom jeziku (max. 1800 znakova bez razmaka);
  • kopiju važeće osobne iskaznice ili putovnice, s vidljivim datumom i mjestom rođenja te državljanstvom;
  • bibliografiju na engleskom jeziku (max. 3600 znakova bez razmaka);
  • opis projekta, na engleskom jeziku, koji bi bio tema rezidencijalnog programa, te kontakt adresa u zemlji domaćinu (max. 4500 znakova bez razmaka);
  • pismo preporuke na engleskom jeziku (max. 1800 znakova bez razmaka).

Kandidati se odabiru prema sljedećim kriterijima: 40% (4 boda) za bibliografiju, 40% (4 boda) za opis projekta, te 20% (2 boda) zapismo preporuke.Prijave poslati na:

Slovene Writers’ Association
(Writer In Residence)
Tomšičeva 12
SI-1000 Ljubljana
Slovenija

Filip Latinovicz na “kastilskom” jeziku

March 20th, 2007, posted in Uncategorized

kastilski.jpg

“Povratak Filipa Latinovicza” (“El retorno de Filip Latinovicz”) prva je knjiga Miroslava Krleže objavljena na kastilskom jeziku, tvrdi Jutarnji. To je vjerojatno i jedina knjiga objavljena na kastilskom, budući da taj jezik inače ne postoji.

Osnovu španjolskog književnog jezika tvori kastiljsko narječje (prema španjolskoj pokrajini Kastilji). Iako Real Academia Española izjednačava španjolski (español) i kastiljski (castellano) kao sinonime, termin “španjolski jezik” više se koristi u Španjolskoj (kada se govori o jeziku drugačijem od, primjerice, francuskog, njemačkog ili engleskog), Srednjoj Americi i Kolumbiji, dok se termin “kastiljski jezik” upotrebljava u Južnoj Americi te u Španjolskoj kada se razlikuje kastiljski od drugih jezika koji se govore u Španjolskoj (primjerice katalonskog ili galicijskog). Cijela ta diskusija španjolski vs. kastiljski već je dovoljno kompleksna, tako da nema razloga dolijevati ulje na vatru uvodeći termin “kastilski jezik”, koji ionako nema veze s vezom budući da se LL (u castellano) čita [lj], a nikako [l].

Retro postovi: