Ire's corner office

Blog beauty contest mi je apsolutna glupost, kao i bilo koje drugo natjecanje u ljepoti. Beauty is bought by judgement of the eye, reče nam Shakespeare, a ja nekako sumnjam da je “žiri sastavljen od uredništva portala Jutarnji.hr” dovoljno kompetentan i sposoban za objektivne odluke, isto kao što bih i samu sebe proglasila neobjektivnom kada bih bila u žiriju za, recimo, biranje najzgodnijeg blogera. Neki bi bloger možda bio fizički zgodan, ali ako bi usto bio površan, dosadan i neinteligentan, to bi ga u mojim očima automatski srušilo na posljednje mjesto. I obrnuto. Ne ulazeći sad u ono što žene gledaju na muškarcima ili što muškarci gledaju na ženama, niti kako se ovakvim natjecanjima podilazi stereotipima, bilo koje mišljenje o nečijoj ljepoti ne može biti objektivno niti će se u potpunosti slagati s tuđim mišljenjem, te su mi ovakva natjecanja suvišna i glupa. Ire dixit.

No, ne smeta mi da se natjecanja u ljepoti održavaju – ‘ko voli nek’ izvoli. Tko se želi slikavati, nek’ se slikava, tko želi sliniti, nek’ slini, tko želi komentirati, nek’ komentira, a tko želi ignorirati, nek’ ignorira. Meni smetaju neke druge stvari …

Recimo, ponuđena nagrada na ovom blogerskom natjecanju. “Osim poklon-paketa, pobjednica će osvojiti photo session s jednim od profesionalnih fotografa Jutarnjeg lista”, kaže Ariston. Sjećate se da sam spomenula stereotipe? Zašto nagrada, umijesto navedne, nije paket knjiga ili pisanje kolumne za Jutarnji list? Ipak se biraju blogerice, djevojke i žene koje imaju nešto za reći (a negdje među komentarima sam pročitala napomenu da će se gledati i na inteligenciju blogerica, ne samo njihovu ljepotu - živi bili pa vidjeli!), a ipak im se samo nudi da se slikavaju i tako automatski daje na znanje što je u ovom natjecanju uistinu važno.

Zašto je na fotografiji uz tekst umjetna plavuša u badiću, umjesto recimo zgodne, odjevene djevojke koja sjedi za kompjuterom i piše svoj blog? Ariston se u natječaju blogericama obraća sa “cijenjene” i “dame”, a opet ih samim postavkama natječaja omalovažava i svodi na objekte. Da ne spominjem da se traži “Miss” – zar to znači da se udane blogerice ne smiju prijaviti? A smiju li biti neudane majke? Žene u godinama? Razvedne blogerice? Hoće li u obzir ulaziti blogerice koje redovno pišu ili mogu i one koje su otvorile blog tek tol’ko, da ga i one imaju? A kako će žiri znati da su blogerice poslale upravo svoju sliku, a ne neku koje su pronašle na internetu?

Mislim da je ovaj natječaj mogao biti i bolje sročen. Umjesto da se podilazi nekakvim trendovima, moglo se upriličiti ozbiljnije natjecanje na kojem se ne bi dodatno marginaliziralo blogersko pisanje i s kojim bi se blogerice doista mogle ponositi. Ovako će ovo biti samo još jedno glupavo netjecanje u ljepoti čija je poruka: nije važno kako pišu ni o čemu pišu, kad ovako izgledaju.