Archive for January, 2007

Blogovske knjige

January 30th, 2007, posted in Uncategorized

Vrijedna SFerašica Tatjana Jambrišak već dugo piše i objavljuje, ne samo kod nas, već i u svijetu. Tanja piše i blog(ove), a koliko je vrijedna i u ovom mediju pokazuje činjenica da je nedavno objavila čak tri knjige u koje je pretočila svoje postove s bloga.

Prva knjiga, “Slova iz snova” je pjesnička zbirka; “Nikad bivša” je zbirka kratkih priča, a “Blogomdana” zbirka kratkih eseja. Urednik svih triju knjiga je Darko Macan, a za njihov jednostavan, a efektan dizajn, odgovoran je Studio grafičkih ideja.

Osim pisanjem, Tanja se bavi uređivanjem knjiga, 3D ilustracijama, prevođenjem … Za svoje priče “Duh novog svijeta” (PDF), “Crveno i crno” i “Ima li bolje zabave, moje dame?”, kao i za svoje ilustracije nagrađena je nagradama SFERA.

Što drugo očekivati od čovjeka koji u javnosti kopa nos?

January 28th, 2007, posted in Uncategorized

banderas.gifSav svoj bijes, najviše prema Teodoru Celakoskom iz inicijative Pravo na grad, vidno iznervirani Bandić, istresao je u pola glasa najbližem do sebe, direktoru ZET-a Ivanu Toliću, a mogli su ga čuti i neki od putnika u dvanaestici.

Tko je taj Celakoski da ruši ono što gradim? Što je on stvorio cijeloga života: nema ni kučeta ni mačeta. Ne mogu svi ti jadnici zajedno srušiti što ja mogu izgraditi – žestio se gradonačelnik pred iznenađenim i zbunjenim Tolićem. Kako se tramvaj s remize bližio Jelačićevu trgu, gradonačelnik je sve više gubio kontrolu i dobar ukus.

Pička mu materina, što hoće taj Celakoski? Bog ih jeb’o bolesne! Da njih slušam i pratim proceduru, ne bi se ništa gradilo. Trebala je biti još jedna prezentacija ovog projekta, ali nema više toga, mamu im jebem. Kreće se odmah u realizaciju projekta. Treba provjeriti što se mora promijeniti u GUP-u, a što ne, da bi se počelo raditi – nekontrolirano je izbacivao uvrede prvi čovjek grada.

Antonio Mandir, Večernji list

Ako ovo nije bahatost, ne znam što je.
Ako ovo nije bezobrazluk, ne znam što je.
Ako ovo nije najgora vrsta ljudske samodopadnosti, egoizma i samoljublja, ne znam što je.
Ako ovo nije nije dno dna hrvatskog politikanstva, ne znam što je.

Gospodine (ako se to tako može reći) Bandiću, Vi ste izabrani za gradonačelnika Zagreba kako bi ste služili građanima Zagreba, a ne kako bi novac građana Zagreba služio Vašim osobnim interesima – prije svega onima koji se tiču podebljavanja Vašeg novčanika. Vi niste kralj, niste car, niste utjelovljenje božanstva. Vi niste bogomdan, niste sišli s nebesa kako biste nas, neuk puk, naučili stvarima o kojima ni sami nemate pojma. Vi niste ovdje kako biste stvarali Zagreb, jer Zagreb postoji već jako dugo, a postojat će i nakon što Vi već budete davno zaboravljeni. Vi ne volite Zagreb, Vi volite ono što Zagreb može učiniti za Vas i to Vas čini najgorom mogućom osobom na poziciji na kojoj jeste.

Ne očekujem od Vas da se za svoje riječi i postupke ispričate ikome, jer uistinu shvaćam da Vi ni ne znate da ste učinili ili rekli išta loše. Očekujem od Vas da siđete s Vašeg umišljenog trona i odšetate u maglu. Očekujem da odete iz ovoga grada, kao u lošem westernu, jer on nije dovoljno velik za nas dvoje. Čaša se konačno prelila.

Pisanje, sloboda, iskrenost

January 20th, 2007, posted in Osobno

Prozvana sam bila jučer da ništa ne pišem za blog i da je to sramota. Na to sam odgovorila da nemam što za pisati, tj. da bih mogla pisati samo o surovoj stvarnosti, a ja sam se nekako željela zadržati na dobrim vijestima, a njih nema. Zato ovih dana više bježim u fino nijansirane budućnosti. Planiram putovanja, uživam u dobrim filmovima, učim o astrobiologiji, ni ne pomišljam ošišati se, a kamo li na ćelavo, maštam o životu na Marsu … Ali kad-tad se moramo vratiti u stvarnost, koliko god surova ona bila …

Prije nekoliko dana ostavila sam kod Borje komentar glede sprege Blog.hr-a i Večernjeg lista. Napisala sam: “iskreno, to mi se uopće ne sviđa; ne vidim to uopće kao pozitivnu stvar”. U međuvremenu sam, pritisnuta obavezama, zaboravila na tu svoju izjavu i tek mi je danas palo na pamet pogledati je li bilo kakvih odgovora. Bilo je, a jedan i od Dariusa glavom i bradom: “Ire, bilo bi lijepo kada bi argumentirala negativne strana suradnje Večernjeg i Bloga, odnosno zašto imaš takvo viđenje stvari. Zanima me. Vidiš kako je Borja lijepo objasnio svoj stav.” Moj je komentar bio odraz više nekog gut feeling-a i osobnih preferenci nego konkretnih argumenata, tako da ga nema smisla secirati. Ja nemam namjeru prestati pisati o domaćim novinama, koje god one bile, i novinarskim budalaštinama, ali ne očekujem previše da će moji mogući budući kritički postovi o Večernjem završiti na naslovnici Blog.hr-a.

Stvarnost mi postane još surovija kada pročitam ovako nešto: “Mi koji smo stvorili ovu državu u kojoj i Vi djelujete imamo pravo da Vam zabranimo takvo novinarstvo u hrvatskom medijskom prostoru.” Riječi su to Damira Jašarevića, predsjednika Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, upućene novinarki Mirjani Hrgi, a vezano za javljanje Bore “Čorbe” Đorđevića u njezinu političku emisijicu “Epicentar”. Sve što se treba reći o ovome rekao je opinioiuris u svom tekstu Čorba se jede tek nakon što se skuha, stoga vas upućujem na njega.

Macan se na svom blogu bacio na seciranje priča pristiglih na Bestselerov natječaj. Iako se na prvi pogled, nakon pročitanog teksta, tako ne čini, ovo je zapravo pozitivna stvar. Možda će neki imati osjećaj kao da ih je konj šutnuo kopitom u glavu, ali Macan zapravo nema ništa protiv vas (osim ako mu niste, recimo, drpili “uputu za upotrebu” s Q-a). Macan je u konstantnoj potrazi za Pričom Sa Suvislom Radnjom, Zanimljivim Likovima i/ili, barem, Dobrom Poantom, a ako je ne dobije, to će jasno i glasno i reći. Uvijek sam se divila ljudima koji mogu biti tako bolno iskreni (iako ih mrzim kad su bolno iskreni prema meni), ja to ne mogu. Ali s takvim ljudima barem uvijek znaš na čemu si. I moliš boga da ih ne razočaraš.

Kao najodvratniju ljudsku karakteristiku izdvajam bahatost. O tome više u sljedećih par dana, so stay tuned!

Samo dobre vijesti

January 15th, 2007, posted in Uncategorized

HZZO, koji je prvotno odbio pokriti troškove u iznosu od 25 tisuća eura za nužnu operaciju srca male Eni Ramić, nakon priče i poziva koji su se proširili internetom i u lokalnim medijima, ipak je odlučio odobriti sredstva, tako da će vjerojatno tijekom sljedećeg tjedna Eni biti operirana. “Enin otac kaže da je iznenađen i dirnut odazivom i solidarnošću koji su ljudi iskazali i da je u ovih nekoliko dana akcije skupljeno stotinjak tisuća kuna“, piše Futuria. Kako je HZZO ipak odlučio pokriti troškove, prikupljena će sredstva biti donirana Dječjoj bolnici Kantrida.

***

Nokautirat ću Mačeka je naslov jednog istinski inspirativnog teksta. Ovaj me opis jednostavno razgalio:

“Vjerojatno je normalno da se u atmosferi jedne naizgled europski integrirane balkanske krčme, iz čije mračne pozadine dopiru veseli ritmovi ciganskog orkestra i po kojima se vuku potrošene djevojčure sumnjive prošlosti i higijene, kontinuirano naglašava potreba za uspjehom po svaku cijenu, jer je i kretenu jasno da u krčmi ne može očekivati ikakve moralne standarde ili obzire. Uostalom, zna se (copyright HDZ) tko u krčmi sjedi za središnjim stolom, a gdje je mjesto propalim kronerima koji dijele umorne licemjerne osmjehe i trpe ponižavajuće šale društva u sredini u nadi da će i njima zalutati kakva mutna piva na račun sveopćeg veselja.
Jedan dio društva se ipak izvukao iz atmosfere fermentiranog delirijuma, polutame i zaglušujućeg kreštanja zbornog pjevanja nagluhih funkcionera i direktora te šankerica pritisnutih pod njihove znojne pazuhe i promatra, u čudu i užasu, kretene koji sami sebi čestitaju na uspjehu u kojem nemaju nikakvog udjela.”

Tekst je poduži, ali svakako pročitajte!

***

“ZAMP je legalizirana kriminalna organizacija koja već godinama pljačka hrvatske građane”, stiglo mi je danas na mail, zajedno s pozivom da potpišem peticiju za ukidanje ZAMP-ovih nelegitimnih nameta na stvari koje nemaju veze s njima. Ukoliko vam nije dovoljan nedostatak zdravog razuma iza same činjenice da na svaki kupljeni prazni CD, DVD, USB stick, memorijsku karticu, hard disk i što sve ne – morate od ove godine plaćati skuplju cijenu jer će dio tog novca ići ZAMP-u u svrhu naknade autorskih prava za djela koja bi se na te medije mogla kopirati, onda vam evo i dodatni razlog zašto potpisati ovu peticiju:

“Zapravo, prepisati autorsko djelo – recimo stihove nekog glazbenog uratka – moguće je i na druge medije osim papira, pa uskoro od ZAMP-a možemo očekivati i cjenik naknada za moguću povredu autorskih prava za fasade zgrada, zidove interijera, prozorska stakla, namještaj, odjeću, obuću, automobile … Naravno, i alat kojim bi se krala autorska djela valja propisno popisati u cjeniku, poput olovaka, flomastera, kistova, ali i noževa i ostalog bešteka kojim se autorsko djelo može urezati u drvo ili neki drugi materijal. Iskoristite li za kopiranje autorskog djela metodu kojom je Marquis de Sade svoja autorska djela stvarao, ZAMP-u ćete morati iskeširati pokoju kunu i svaki puta kada poželite obaviti veliku nuždu …”

Aktivirajmo se!

Top 5 serija po Ire

January 13th, 2007, posted in Uncategorized

1. Stargate SG-1

The serija. Jedna i jedina. Nenadomjestiva. Serija s kojom bih bez razmišljanja išla u bitku. Deset sezona i preko 200 epizoda i još mi nije dosta. Da se nalazim u uber-gikovskom paralelnom svemiru, skupljala bih sličice, memorabilije, lutkice i što-sve-ne, a da je vezano za Stargate svemir. I nema veze što su maknuli najkulerskijeg od najkulerskijih TV i filmskih likova ikad smišljenih – Jacka O’Neilla (Richard Dean Anderson) – jer je na njegovo mjesto došao Ben Browder. U kožnim hlačama. Još nisam upoznala osobu koja se nije navukla na ovu seriju.

2. Firefly

Da ova serija nije bila ukinuta nakon samo 11 epizoda (?!), možda bi i mogla konkurirati velikoj Stargate franšizi. Ono što mi se svidjelo i kod Stargate-a i kod Firefly-a je odlična karakterizacija likova, kao i humor, kojeg u obje serije ima u izobilju, ali opet nije prenametljiv, već, dapače, pruža dodatnu životnost likovima. Ova serija ima veliku prednost pred ostalim SF serijama zbog toga što u njoj u svemiru nema zvukova (znam da zvuči uber-gikovski, ali me ta činjenica oduševila), ali nema ni Richarda ni Bena (iako ima fenomenalnog Adama Baldwina, koji je odigrao ulogu života), ni, kao što rekoh, 200 i kusur epizoda, stoga je tek na broju dva.

3. Dead like me

Izvanredna količina morbidnosti, sarkazma, ironije i humora, kojima ova serija obiluje, izbacila je iz konkurencije druge dvije SF serije koje su se natjecale za ovu listu: Farscape i Battlestar Galacticu. Jedna od najboljih stvari ikada prikazanih na televiziji, ali i još jedna serija prikraćena za glavu u ranoj mladosti – nakon samo 2 sezone i 29 epizoda.
Jedina serija o smrti nakon koje se osjećaš dobro (znam kako ovo zvuči, ali kad je doista tako).

4. Gilmore girls

Nisam željela napraviti listu sa samo SF serijama, mada sam mogla.
Tako se ovdje našla i ova serija, koja vam možda neće pasati uza sliku uber-gika, kakvom me vjerojatno zamišljate nakon prve tri serije. Dobro, možda jesam gikuša, ali sam i žensko, a ova serija ima dovoljno i jednog i drugog u sebi: tako je neodoljivo slatka i tako neodoljivo pametna, da je jednostavno ne mogu ne voljeti. Usto je na momente (dobro, većinom) neurotična, pa se bez problema mogu uživiti u likove.
Mislite što želite, ali ja sam u duši Gilmorica.

5. Law and order

Obožavam detektivske serije. Iz mora takvih serija, što američkih, što britanskih, nekako su mi najdraže one iz Law and order franšize (posebno Law and Order: Special Victims Unit i Law and Order: Criminal Intent). Uz njih bih jedino još ubacila Homicide: Life on the Street.
Da je ovo lista top detektivskih serija, ova bi išla na broj jedan, dok bi ostale pozicije zauzeli Britanci. Ali Britanci nemaju Richarda Belzera ni Christophera Melonija (koji je jedini razlog zašto mi je Oz bio gledljiv). Vrlo inteligentne serije koje ne potcjenjuju svoje gledatelje (kao što to radi CSI).

Ljudi, vjerujte svojim daljincima!

January 9th, 2007, posted in Osobno

Moj daljinski je sam od sebe i naoko ničim izazvan, odlučio bojkotirati program na kojem se nalazi RTL Televizija. Prilikom biranja programa jednostavno ga preskače. Moram stisnuti baš brojku na kojem je program, kako bih pogledala što se tamo događa (uglavnom ništa), inače štanga.

Eto, sad vi recite da daljinci nisu intelignentni! Pa bolje od ljudi znaju da kad je neki program smeće, onda je smeće i čemu ga gledati …

Ponovo u političkoj stvarnosti

January 8th, 2007, posted in Uncategorized

Počnimo s vicom. Da si “uljepšamo” dan. Kažu da je Mirko Fodor ispričao vic u eter i sad se mora dobrovoljno odreknuti određene sume novaca od plaće zbog toga. Ne, ne mora platiti jer je pričao vic (svi znamo kakav je Mirko voditelj i kako priča viceve, ali nije do toga), već zato što je vic o HDZ-u. Ups, pardon, zato što je vic vulgaran. Ne, čekaj … Što je tu točno problem? Kako je ono išlo? “HRT-ova voditelja Mirka Fodora prozvalo je uredništvo HRT-a zbog neumjesnog vica u kojem se spominje HDZ, koji je ispričao za trajanja radijske emisije Lobotomija”, piše u Jutarnjem, a glasnogovornik HRT-a Janoš Roemer ističe: “Činjenica je da je Fodoru i autorima emisije zamjereno zbog iznošenja vulgarizama koji nisu primjereni takvom mediju.” Sad, je li Fodor dobio packu zbog HDZ-a, zbog vulgarnosti ili same činjenice što ne zna ispričati vic, zaključite sami. Uostalom, jebeš vic koji to nije.

***

“Crkveni krugovi smatraju da su izjave Benedikta XVI. pogrešno interpretirane”, opet piše Jutarnji. Ma gdje smo li to već čuli?!? Ovaj me novi Papa sve više podsjeća na Busha. Nešto izlane, a onda aparatčiki moraju vaditi kestenje iz vatre. “Papa Benedikt XVI. nije osudio ateiste i proglasio ih kao osobe snagama tmina i zla”, vele sad oni panično. Ponovimo gradivo: “Sluge Palog anđela su svi oni koji odbijaju Boga i ne priznaju Njegova Sina Jedinorođenog. Vladaru pakla i njegovim spletkama podlegli su ateisti, inovjernici, bezvjerni znanstvenici i postmodernisti” (Benedikt XVI.) – da, skroz je mislio na nešto drugo. Nije mislio na ateiste kao takve, tumače nam sada, već je govorio o “znanstvenom ateizmu” u kontekstu odbacivanja Boga. Aha, baš. Usput, a što je s ostalima koji su bili prozvani?

***

O izjavama Ratka Bedačeka o zločestom internetu pisali su već CNN i T-Zombix, a uskoro će strani mediji vjerojatno pisati o nama kao što pišu o Kini ili Kubi. Tri K: Kina, Kuba i Kroejša – oaze kontrole informacija na internetu!